Ovako, u zadnje vrijeme jako često sam u nekom lošem raspoloženju, a pogotovo kad razmišljam o tome kakva sam ja to osoba da me nikad nijedan muškarac nije iskreno volio niti bio zaljubljen u mene, bar ne onako kako sam ja to očekivala. Sad mi je 34 godine i u braku sam podosta dugo. Nisam bila od onih cura koja je često mijenjala dečke nego sam bila u tri vrlo kratke veze u kojima sam na žalost samo ja bila zaljubljena. Kako su sada nastali i problemi u braku ne mogu da se ne zapitam da li sad tek izlazi na površinu to što suprug nikad u stvari nije bio lud za mnom kao ja za njim. O sebi nemam negativno mišljenje kao ni mnogi koji me poznaju, mislim da sam i po ponašanju i po izgledu prilično normalna osoba. Možda je jedini problem što sam malo zatvorenija i ne trudim se previše isticati ni u jednom društvu. Ne znam zašto me ne napušta misao i nagomilavaju se mnoga pitanja kakva sam ja to u stvari da sam uvijek ja morala odabrati NJEGA a nikad on mene. Nikad me nitko nije gledao na način da sam posebna i da sam poželjna. Rano sam stupila u brak pa možda i nije bilo prilike ili se opet samo tješim? Da li je ikoja od vas doživjela takav poraz i da li je osjetila kako je grozan osjećaj saznanja da nikad nitko nije bio zaljubljen u vas? Možda ćete mi odgovoriti da me suprug nebi ženio da nije bilo tako, ali sigurna sam da sam ja uvijek više voljela njega, a da se on samo navikao na mene...