Ne znam kako da zapocnem svoju pricu pa cu poceti od pocetka. Svog najboljeg prijatelja znam od kad znam za sebe. Nase su mame nas kao bebe zajedno setale u kolicima. Oduvijek smo bili privrzeni. Bio je uz mene i kad su mi se roditelji rastavljali i on me jedini u potpunosti poznaje. On zna moje najvece tajne i zna o meni neke stvari koje se nikome drugom ne bih usudila reci. Isli smo u istu osnovnu skolu (razliciti razredi, a ista godina).
Upisali smo istu srednju skolu i krecemo se u istom drustvu. On je uvijek bio popularan medju curama, a ja onako, obicna, ni lijepa ni ruzna. Nikada mi nije palo na pamet da bi mu se ja svidjela kao cura, pa nikada o njemu nisam niti razmisljala na taj nacin do odredjenog trenutka.
Bili smo vani sa drustvom i pocele smo mi cure njega zezati da kako to da nikad nema curu. Ja sam mozda malo pretjerala i rekla sam da mislim da je gay. Na to je on pred cijelim drustvom rekao da gay ne bi ucinio slijedece i poljubio me. Rekao je da sam sad ja na redu i da odlucim sto zelim.Nakon toga je otisao doma. Svi su se smijali, a ja sam bila potpuno zbunjena. U glavi mi je kosmar. Odjednom je ta blizina i prisnost koja je bila medju nama nestala. Svaki put kad mi pridje, ja krenem u drugom smeru. Izbjegavam biti u njegovoj blizini. Dio mene se pitada li je moguce da sam prakticki odrasla uz svoju srodnu dusu a da to nisam znala. Ako pocnemo hodati imamo li sanse da opstanemo jer imamo samo 16 godina? Da li se mozda on sa mnom samo salio? Hocemo li unistiti nase prijateljstvo? Kao sto vidite imam hrpu pitanja. Treba mi ocajnicki netko sa zivotnim iskustvom. Unaprijed zahvalna!