Nakon velikog razocaranja u ljubavi sam se ove godine u travnju prepustila novoj prilici.. Znaci, to traje neka 4 mjeseca.. Zaljubila sam se.. On ima 27 godina, ja 21, to me prvo malo onako kocilo, međutim, rekla sam si da idem probat, pa sta bude jer je to bio prvi decko kojem sam pocela vjerovati nakon bivseg (koji me je prevario).. Decko radi, ja studiram, ima jako tesku stiuaciju doma, no.. to toliko sad nije ni bitno.. Iskreno, imam dojam da me jako voli, pridaje mi paznju, cesto me nazove, javi se kad god i gdje god bio. Super mi je sto skupa i izlazimo, a i sto volimo biti u drustvu, a i jednako tako i nasamo. O svemu pricamo, ajmo reci da smo se bas nasli i to mi je jako drago, nema pretjerane ljubomore, a opet ima pomalo, sto je bitno.. jel.. No, onda nekad ima takve ispade da se pitam sto ja uopce s njim radim? Posto sam jaca cura, otvoreno sam ga pitala sto misli o tome, ono, bio je iskren i rekao da bi mi dobro doslo da skinem par kila.. svjesna sam i sama toga, ali, zar to decko govori svojoj curi? I to nije neka abnormalna pretilost, visoka 170cm i imam 76kg.. oduvijek imam velike grudi i jacu straznjicu.. Nikad se pretjerano nisam opterecivala svojom kilazom, ok, nekad me uhvati zuta minuta.. al ono, koga ne? Onda, mi je jednom prilikom rekao, dok je bio pijan, i to preko telefona, kako bih se ja trebala zapitati za nasu vezu kad bi on proveo dvije veceri s jednom nasom poznanicom.. Onak??? Tko je tu lud? Iduci dan mi je rekao kako ne trebam zabrijavat, da to uopce nije tako.. blabla.. onda, jednom prilikom je isao s kolegom u nekakav birc, i onda me je nazvao i ushiceno (pod zujom naravno) rekao kako tamo radi bomba od konobarice.. i nekako sam ja to uvijek s njim raspravljala i pokusala rijesit.. No, sinoc mi je pukao film, pricao je s mojom najboljom prijateljicom i spomenuo događaj koji se zbio prije 3-4 godine (tad se ja i on uopce nismo poznavali), naime spomenuo je kako je bio zaljubljen u nju dok je ona bila s njegovim bratom u kratkoj vezi, to joj je tad i priznao, no, cemu sad spominjanje toga? I to preda mnom??? (Znala sam jos od prije za tu njegovu zaljubljenost) Nakon toga, ostatak veceri nisam s njim ni rijeci prozborila.. Niti sam ga poljubila, ma nista.. Cijelo me vrijeme pitao sta se događa, no cekala sam da mi prijateljica ode. Kad je cuo sve, rasplakao se i poceo govorit kako me voli, kako je to njemu sve nebitno, kako je to glupost i da ga jako boli sto ga cijelu vecer nisam htjela poljubit.. Slaba sam onda bila, poljubila ga i otisla kuci.. Jutros me je zvao, i odmah sam mu rekla da cu, dogodi li se jos ijednom tako nesta, odmah prekinuti.. da meni to ne treba u zivotu, i da sam mu cura te da se izvoli tako i ponasati.. Sto biste vi ucinile na mom mjestu? Mozda sam ga trebala vec ostaviti, ili? Inace, nije uopce niti nekakav frajer, niti zenskaros, jako emotivna osoba.. vidi se po njemu, a to su mi i poznanici rekli..