Naime ovako.. Sve je krenulo kad sam zavrsavala 7. razred, usla sam u vezu, mislim veza, ono prvi decko. On je tad zavrsavao 2.razred srednje skole. Bilo je sve u redu, ono, normalna veza za to moje godiste, i ako ja to ne smatram vezom, al ok. Prva dva mjeseca je bilo normalno, al onda su pocele neke njegove musice, naime, nije mi dopusato da idem van, morala sam samo s njim, stalno me je provejravao, mucio, prijetio mi svim i svacim, nije mi dao da idem kuci a tad sam recimo vec trebala biti u kuci, ali ne, on bi me zgrabio i prijetio. Lagao je na sve strane, varao me bila sam dijete, ali opet.. Pokusavao me posvadjati sa svima. Ostali su mi govorili kako mogu biti s njim i bila sam svjesna svega toga ali ga nisam mogla ostavit, imala sam 13 godina i kad mi netko zaprijeti, ono, nisam se tad znala na pravi nacin objasnit, a ja tada nisam smijela imati decka tako da to moji roditelji nisu smjeli saznati, no i tom opcijom mi je prijetio. I napokon kad je dosao dan prekida, nakon godinu i tri mjeseca mukotprne veze u kojoj sam se osjecala kao u kavezu, stao je na prugu i zvao me i prijetio da ce se ubiti blabla, nije se ubio, znala sam da nece. Iducih mjeseci me zvao sa skrivenog, uporno sam mijenjala broj, ali opet, pricao je svakojake price o meni, a zivim u manjem gradu i znate kak je to..sve se procuje...kad sam upisala srednju kao i on (to nema veze s njim) cuo je to i namjerno nije otisao na drugi rok i pao je samo da bi isao sa mnom u smjenu, i gnjavio me, pricao o meni kad bi prosla hodnikom, ponizavao me..napoakon je izasao iz nje..sad cu 4.razred, dakle maturantica.. i dlaje me maltretira.. Pisem ovo u suzama, jer vise ne mogu. Nemam snage za sve to skupa, strah me izaci na ulicu, svi uvijek zure u mene, komm me, psihicki sam propala. Uspio je da se cak 10 cura u mom razredu okrene protiv mene jer sam kao pricala lose o njima, nisu mi ni dale sansu da im objasnim, neke su mi cak skupa s njim slale poruke da ce me ubiti i svasta nesta, pisali mi da sam obicna droljetina na kvadrat, psihopat koja radi drugima zlo. Do nekih 4-5 ujutro.. To je bilo prosle godine u listopadu, i nisam par dana isla u skolu, sakrivala sam se kod prijateljice. Jer me jako bilo strah, ok, to je proslo, neke su pocele razgovarat sa mnom, ostale nisu, ok. Od drugog mjeseca imam decka, napokon, i to bas predivnog decka, stvarno mi je i najbolji prijatelj i sve. No to cudoviste kad je to cuo, poludio je, pisao mi opet sve isto, i da je moj decko narkoman, da ima sidu i da ceka dijete s prijateljicom, ok pustili smo to na pasu. Onda je on prohodao sa bivsom mog sadasnjeg decka, ironicno, zar ne? Ona je takodjer mome decku rekla kako ga nece ostaviti na miru, a bili su mozda tjedan dana skupa. Onda mi je ona pisala mailove kako me moj decko na pocetku nase veze htio prevariti s njom, blabla.. Ok, i to smo pustili. E opet se nesto dogodilo,njiih dvoje su pisali mome decku kako ja stalno tom cudovistu pisem poruke, kako ga volim kak ne mogu bez njega, ok, bilo pa proslo, nismo se obazirali. Naime prije par tjedana ona mi je poslala kako ce me ubit ako jos i jednom udjem na facebook njenog decka i budem ugovarala kave s drugim curama, i cak me je uvjeravala kako sam se ja dopisivala s njom preko njegovog fb-a i kako sam priznala da sam to ja jer mi je kao dosadno u zivotu pa to moram radit. Ok, i to sam pustila. No, onda, iduci sok, napravili su grupu na fb-u sa naslovom da aga ostavim ma miru i da moram shvatit kako nju voli a ne mene. Dobro, to su nekako maknuli jer se moja prijateljica sporazumila s njim. Ok, ali jucer.. Moj boze, ne znam vise, ne mogu.. Prica po gradu kako sam varala decka s njim i kako smo prekinuli zobg toga..Ja ne mogu vjerovat, vise ne znam sto bih napravila. Cijelo ljeto nisam izasla iz kuce, ne mogu, imam osjecaj da me svi gledaju, vec tri mjeseca ne spavam samo bih plakala. Svi mi kazu nemoj se obazirat, ljubomorni, ok, ali mislim da je 5 godina previse da ja to ignoriram, ne mogu vise, ne mogu. Evo placem i sad.. jer vise nemam snage, izludila sam, na totalnom sam dnu i umorna sam. Zao mi je sto sam tako puno napisala, ali mislim da drugacije ne mogu objasniti situaciju. Policija mi ne moze pomoci, vec smo pokusavali, nista. Decko mi je takodjer izludio, ali da mene nema on bi ga odavno zadavio, a to ne vodi nicemu. Ni ja, ni moji prijatelji niti moj decko vise nema snage. Stvarno su svi bili uvijek uz mene, ali do kada? Jedino da se preselim. I ima jos milijun stvari koje mi je ucinio, a kojih se vise ne mogu ni sjetit i koje ne bih htjela pisati na ovako citanom portalu jer su grzone. Molim vas, pomozite mi. Problem je sto sam mijenjala broj i sto nemam niti jednu poruku niti mail kojim bih mogla to sve dokazati. Ocajna sam. Ubija me to iz dana u dan sve vise i vise. Nikad ne mogu biti vesela, niti opustena, jer uvijek tako nesto dodje. Hvala vam!