Molim vas za savjet. Naime, jako san introvertirana osoba ili se barem tako čini. Više ne znam ni sama ... U razgovoru s ljudima ostavljam dojam jako otvorene osobe, pristupačne, uvijek spremne pomoći, uvijek spremne na akciju ... Međutim, upravo je suprotno. Nekako sam, poučena svime onim što sam prošla u životu, uspjela stvoriti taj privid što ljudima i bude jasno nakon što me, pa i samo malo bolje, upoznaju. A ja ne želim da bude tako. Prekomplicirana sam i samoj sebi pa mi nekad padne na pamet da ljudi odustanu od mene u svakom pogledu ili još gore - čudna sam im. Često bi mi osobe koje znam govorile kako mi se u biti dive zbog mojih uspjeha ali i da me smatraju nepristupačnom ili da ih, Bože sačuvaj, gledam svisoka. Kažem vam, starno nije tako. Ako ništa drugo, pa barem sam ja cijeli svoj život podredila tome da drugima udovoljim u svemu i ako ne uspijem u tome grist ću se samo tako! Problem je očito u tome što se valjda ne znam izrazit ili ljudima do kojih mi je stalo to ne znam i pokazati. Zbog svega toga sam užasno nesigurna, bojim se tuđe reakcije, neprihvaćanja, neuspjeha, samoće - više manje svega. Kako da se opustim? Želim početi izlaziti do ranih jutarnjih sati, zaboraviti na sve probleme, a ne gristi se sutradan zbog toga... o ljubavi da i ne pričam... Svaki savjet je dobrodošao. Unaprijed zahvaljujem.