Molim vas za pomoć. Od silnog razmišljanja više ne mogu donjeti racionalnu odluku. U vezi sam nekoliko godina s dečkom koji me jako voli i koji bi dao sve za mene, što mi je i dokazao. Zajedno smo od srednje škole, svi su nam se prijatelji divili zbog odličnog međusobnog odnosa. Postali smo ideal mladenačke ljubavi. Nikad nitko nije mislio da ćemo se rastati. I još uvijek nismo. Izgradili smo izvanredan odnos zbog odlične komunikacije. Sve si govorimo jer smo jednostavno takve osobe koje ne mogu lagati ni prešućivati. Prošli smo kroz mnogo toga zajedno i, iako još nismo u braku, izgradili zajednički život, stekli zajedničke prijatelje. Ali onda se pojavio problem. Ja sam promijenila posao i sada radim s jednim kolegom. On je mnogo više fizički privlačniji od mog dečka, kad se pogledamo iskre frcaju, konstantna seksualna napetost nas dekoncentrira u poslu. Vidljivo je iz aviona da se želimo, ali mi to nikad nismo priznali. Komunikacija nam je ostala na profesionalnoj razini, ali pogledi...... Ja to nisam tražila, ali misli su mi počele bježat na njega čak i za vrijeme vođenja ljubavi s dečkom. To me izluđuje. Imam osjećaj da ga varam. Naravno i on je primjetio da sam se promijenila. Kolega zna da sam u vezi i mislim da i zbog tog ne želi niti ništa poduzeti što se tiče našeg odnosa. Možda i bolje?? A ja sam zbog dužnosti prema svom dečku koji mi je prije svega veliki prijatelj odlučila mu sve to ispričati. Mislila sam da će mi njegovo mišljenje pomoći da se rješim te opsjednutosti i da će me uspjeti odgovoriti od želje da ga ja sama pozovem na kavu i sl. Naravno on je poludio što sam konstantno u takvom okruženju i što se ne mogu kontrolirati. Odlučio je ostaviti me što bi za nas značilo potrebu promijene cijele okoline, načina života i prijatelja. Ali shvatili smo da ne možemo jedan bez drugog, da se previše volimo. A problem je što ja ne znam što želim. Definitivno želim ostat s dečkom usprkos problemima koji nas s vremena na vrijeme zadese. A isto tako ja želim kolegu, iako znam da vjerojatno ne postoji s njim neka budućnost, ali napetost je prevelika, a moja samokontrola premalena. Bojim se da ću pokušati nešto imati s njim iako mi je dečko dao još jednu priliku nakon što sam mu obećala da ću se kontrolirati. Jako smo rano završili u jako ozbiljnoj vezi. To i sami znamo. Čak smo razmišljali da ostvarimo neki oblik otvorene veze kako bi proživili ono što smo možda propustili. Ali oboje znamo da naš odnos nakon tako nečega nikada više nebi bio isti. Molim vas da mi pomognete u dvojbi da li da pokušam nešto s kolegom koji mi je mnogo privlačniji i s kojim me možda čeka bolji život, pa da upropastim jednu posebnu vezu koja se s vremenom napunila problemima, ili da ostanem pri dosadašnjem životu, pokušam izvući iz njega što veće zadovoljstvo i sreću i pokušat što prije ohladiti odnose s kolegom?? hvala na pomoći....