Molim vas pomozite mi..
Imam dečka više od godinu dana. Moja greška je bila da sam iskočila iz jedne veze u drugu umjesto da sam uzela vrijeme za sebe da se malo dovedem i red. Moj sadašnji dečko je bio svjestan toga da sam ja prekinula vezu sa bivšim zbog njega i na početku veze je stvarno bilo sjajno ali kako su dani u mjeseci odmicali tako je bilo sve gore. Nemogu reći da nije bilo lijepih dana ali zato mogla bi reći da 80% naše veze su svađe, rasprave i slično, a 20% ono lijepo, svakoj djevojci potrebno. Sve je to klimavo bilo i ostalo i sad sam ošla na faks daleko od njega, mislim, meni je to okej jer sam mislila da me nebude to sve doticalo, ti njegovi hirovi, drame, muke ali cure moje evo još sad vodimo raspravu zašto nisam došla kući ovaj vikend, da se uopće ne trudim, da kad dođem doma nemoram posvetiti svojoj obitelji vrijeme njima potrebno nego sve njemu i slično. Sad su mi startali i kolokviji i ja neznam zašto on nema razumijevanja. Tolko sam ljuta i očajna i jadna htjela bi plakat danonočno ali ne mogu samo me glava ubija. Treba mi mir i koncentracija, a nemam je. Inace upisala sam pravni fakultet. Više neznam kome da se obratim, ja znam da mi je faks prioritet ali nije mi jasno zašto mi ne daje podršku? Užasno je posesivan i ljubomoran, da vam sve ispričam što sam doživjela s njim nebi vjerovale, a tek zbog čega sve rasprave vodimo, boze sacuvaj to je strašno. I smatram da to nije normalno i ne podržavam njegova razmišljanja, kosimo se u svemu. Ne dozvoljava mi ništa, stalno je sumnjičav, užas. Mislim mene to ne dotiče uvijek uradim po svom ali opet u vezi treba imati kako bi se reklo pomalo svega. Najgore je što sam svjesna da to nigdje ne vodi i da je odavno trebao biti kraj.