Molila bih odgovor stručnjaka. U braku sam sedma godina, a zabavljali smo se 3 godine. Moj suprug je uvijek bio ljubomoran. Znao je kad se posvadjamo da dodje u kancelariju kod mene sav blijed i zadihan, ali sam tek kasnije spoznala da je to bilo zapravo zbog toga što je mislio da će tamo zateći ne znam šta. Dok smo se zabavljali takodje znao je da mi govori ružne riječi i da provocira, znao je i da kaže da će se ubiti i kretao da skače sa petog sprata govoreći: “a ti ćeš objašnjavati zbog čega sam to uradio”. To se dešavalo nekoliko puta-čak i na ljetovanju i na zimovanju kretao je da skače sa terase ili prozora hotela u kojem smo se nalazili. A to “skakanje” bi se dešavalo u slučaju da sam se pozdravila sa nekim, u slučaju da sam primila poruku od prijatelja da se javim i sl. Onda bi nastupilo moljakanje da se zakunem da ništa nijesam imala sa tom osobom i navaljivanje da kažem “istinu”. Kada smo se vjerili, a malo prije nego ćemo se vjenčati (bila sam 3 puna mjeseca trudna) morala sam na bolovanje zbog visokorizične trudnoće. Tada sam iz kuće obavljala poslovne razgovore i morala sam da obavijestim neke kolege da će druga osoba obavljati moje poslove. Nakon toga je uslijedila svadja da sam koketirala sa kolegama (iako sam razgovor pred njim obavljala znojeći se od njegovog pogleda), a nakon svadje i tuča kada sam dobila nekoliko udaraca u stomak. Otišla sam kod roditelja i namjeravala da prekinem trudnoću i vjeridbu. Moji su me molili da to ne činim jer je dijete već oživjelo i da je to grijeh i ja sam popustila. Moje vjenčanje je bilo najtužniji dogadjaj ne samo za mene već i za sve koji su bili prisutni. Riječ nijesmo progovorili- on je bio ljut jer sam zadržala prezime. Knedla mi je bila u grlu svo vrijeme. Nakon vjenčanja u tako groznoj atmosferi, sjutradan je tražio da mu dam sav novac koji smo dobili i meni nije preostalo ništa drugo nego da se vratim kući. Opet sam bila kod mojih neko vrijeme i onda opet moljakanja da se vratim itd. To je trajalo tako neko vrijeme, čak i kada sam se porodila. Kada je dijete poraslo znala sam da pobjegnem u drugi grad kod sestre na par dana zbog njegovih uvreda, poniženja, svadja. Njegove uvrede otprilike zvuče ovako: ne zna se ni koliko si ih imala; ti nijesi za brak; ti si moja najveća greška u životu; pogledaj se na šta ličiš; nikakva diploma ti neće pomoći (aludirajući na magistarski rad); da, ja izlazim ali se ne j….- (u smislu kao neki); ajde piši malo poruke – tu si najbolja (aludirajući na neke poruke od prijatelja koje sam dobila a koje su potpuno “Čiste”); Ovo je samo jedan mali dio. Ja sam završila fakultet, radim u državnoj službi i spremam magistarski. On nije završio fakultet i radi u jednoj TV. Izlazi svakog dana- ujutro sa društvom, vraća se, ruča i ide na posao. Ja ne izlazim nigdje, čak mi se ni do mojih ne ide, nego često sestra dodje i pokupi djecu (dvoje ih je) da ih povede kod babe i djeda. Sin često traži sam da ide kod mojih i poručuje ocu da će se vratiti kad “tata prestane da govori majci ružne riječi”. Tata se na to samo smije i kaže “gluposti”. Suprug takodje često razgovara sa mojim ocem kad se posvadjamo. Dok smo se zabavljali to je činio na svoju inicijativu i molio mog oca da razgovara sa mnom kako bi se pomirili. Sada dok smo u braku, razgovor se obično vodi na inicijativu mog oca jer mu se ja često žalim. Tada moj otac sluša sve najgore epitete koji postoje a koji su vezani za njegovu kćerku. Čak i neke stvari koje su intimne prirode a oko kojih smo se svadjali on govori mom ocu. Bude me stid, ne znam zašto to čini. Vrlo često imam utisak da želi od mene da napravi toliko grešnu osobu, da gora ne postoji. Prije nekoliko godina sestra mi se poslije dužeg boravka vratila iz inostranstva i izašle smo u grad. I dan danas trpim kritike na račun toga što sam ostala do kasno u gradu. To je bio samo jedan izlazak u ovih skoro 7 godina koliko smo u braku. Zajedno nigdje ne izlazimo. Pokušavala sam da ga pitam prvih godina, a sada mi više nije ni stalo. Objašnjenja su bila- te nemamo para, te boli me glava nisam raspoložen sad da pričam o tome, te izadji ako ti se izlazi, vjerujte gadi mi se i kad pomislim na te izgovore. A onda je nakon par godina rekao da ga je strah kad izadjemo ako se on nekome javi da ću se ja posvadjati s njim – a u stvari on to radi svo vrijeme!!! Elem, znači on izlazi i kad ga pitam gdje će kaže ide nešto da završi. Ja iskoristim njegovu taktiku pa kad krenem u prodavnicu, a on pita gdje ću ja kažem idem nešto da završim – nastane ludnica od uvreda. S obzirom da zna iz čista mira da krene da provocira, upućuje ružne riječi, psovke iz samo njemu znanih razloga, ja odlučim da trpim do jedne ure a onda krećem da prijetim. Tako sam dobila i udarac ne jednom nego više puta, a prije nekoliko meseci mi je razbio bubnu opnu i u bolnici su htjeli da ga prijave policiji, medjutim ja sam rekla da ću ja to završiti. Naravno nijesam to uradila. Otišla sam kod neuropsihijatra jer se nijesam osjećala dobro i ona mi je indirektno rekla šta bi trabala uraditi ne željeći da mi nameće odluku. Djecu ne želi da pripazi ako ja treba nešto da završim govoreći: da nisi mislila da ti ja čuvam djecu?! Sada sam trenutno na bolovanju jer je drugo dijete još malo i ne znam kako da počnem da radim u ovakvim uslovima. Gdje god odem, tj. do prodavnice i sl. jer drugdje i ne idem štopa mi vrijeme i računa koliko sam se zadržala. Situacija me prosto guši i ja sam donijela odluku da se razvedem. Medjutim, zbog njegovog prljavog jezika mene je strah njegovih priča i reakcije i njegove i njegove porodice. On je za njih bog, a ja ne želim nikom ništa da dokazujem. Molim vas za savjet.