Lijep pozdrav, molila bih kakav savjet. Naime vec jako dugo me muci jedno nepovjerenje prema mom muzu. Nemam niti jedam razlog da kazem da je los ali me jos uvijek, iako je jako dugo proslo i cak smo odselili u drugi grad, boli i smeta njegov odnos s bivsom. Sve je bilo ok, dok ta cura nije saznala da on vise nije sam, stalno ga ke nazivala, trebala pomoc, trazila da se nalaze i sl., a on mi je sve to presucivao uz obrazlozenje, kad sam saznala od drugih ljudi, da mu je bilo zao ne pomoci ju nakon svega, posebno zato sto ju je ostavio. Ta djevojka je sve to prepricavala okolo tvrdeci da ju moli da se vidaju i pomire, pljuvajuci po meni i slicno. Moj dragi joj je na kraju nasao i posao. A tek nakon sto sam vec bila odlucila raskinuti, se posvadao s njom zbog silnih spletki i raskinuo svaki kontakt. Proslo je vec dovoljno vremena i tu i tamo se pokusava zlobnim komentarima preko trecih ljudi, ukljucujuci i njegove obitelji uplesti u bas, sad vec brak, i sve to ignoriram ali otkako sam ostala bez posla i svakim atomom sbage trazim drugi, a moj muz me nema volje ni saslusati, opet se vracam na to kako je njoj bio podrska meni iza leda, nosio molbe i na kraju ju i zaposlio, a na njezine "ispade" prema meni je samo odmahivao rukom i to me strasno vrijeda, ljuti i smeta. On tvrdi da mu je bilo zao, i da cu ja naci posao jer sam pametna, vrijedna i marljiva, a nje mu bilo zao jer nikad nije radila, niti je htjela a jos ju iostavio samu sa 30 i nesto godina, jos nema nikoga nego zivi s mamom i bakom. Da me voli i da je meni puno lakse i nek joj ne zamjeravam zlobu, da je to njoj na dusu. Ponasa se kao neki svetac! Strasno me to ljuti, voljela bih se ne osjecati tako. Pomoc, molim vas!