Kako je moguće prema jednoj osobi osjećati i sve i ništa, jedan dan željeti ga kraj sebe a drugi dan pobjeći što dalje od njega? Razmišljam o toj osobi i ne osjećam NIŠTA. Ne mogu razabrati da li mi je stalo ili mi nije. Potpuno mi je podjednako i stalo i ne stalo. Kad razgovaram s njim i kad mi pokazuje ljubav, želim pobjeći od njega, sad kada ne želi razgovarati sa monm, želim k njemu. Što mi je? Da li je mogući uzrok tome emocionalna blokada nakon preranog gubitka oca i jednog teškog, jako teškog prekida s kojim sam se tek nakon mnogo godina nedavno pomirila?

Molim vas pomozite mi. Ova osoba je predivna, ne mogu joj više to raditi, mučiti ju svojom neodlučnošću. Kad pokušam razmišljati o nama, ne mogu imati nikakve misli a opet mi je u mozgu takva strašna prenatrpanost i blokada da ću izludjeti. Povraća mi se jer ne znam što mi se događa. Ne mogu definirati što osjećam, nikako... baš nikako :(