Kako dalje? On ima 29 godina,a ja 31 i oboje smo zaposleni. U vezi smo 8 godina, a sada čekamo i dijete. Nismo se oženili niti riješili stambeno pitanje. Ja živim u svojoj kući sa mamom, a on ima odvojen stan u svojoj kući u kojoj živi i njegova baka. Htjela bih da živimo kod mene i već duže vrijeme razmišljam o tome da napravim stan u svojoj kući kako bi se odvojila od majke. Imam određeni iznos ušteđevine koji bi uložila za to odvajanje, ali se ne usudim sama i bez njegove podrške, a on već otplaćuje kredit za stan koji je napravio u svojoj kući pa ga na neki način i to koči. Dogovorili smo se da se on preseli k meni još u prvom mjesecu, ali on naš zajednički život nije shvatio ozbiljno jer nakon posla ne dolazi direktno k meni već prvo kod bake, kada radi do kasno navečer ili ode van spava u svom stanu i tako već mjesecima…Interes za nadogradnju stana kod mene i radove oko kuće uopće ne pokazuje i imam osjećaj da misli da je sve to privremeno dok se ipak ne preselim kod njega. Rekao je da bi htio vidjeti kako bi to funkcioniralo, a i njegovi bi mu manje prigovarali. Mami pomažem i financijski sa nemalim iznosom kojim se otplaćuje kredit, a kad bi odselili kod njega i dalje bi joj trebala pomagati. Njoj bi ta kuća bila prevelika za održavanje pa bi je naposljetku vjerojatno bila prisiljena prodati što ja nikako ne želim jer ju smatram domom i imam planove s njom. Sve dok živim tu bar znam zašto dajem novce i za što se borim, a ako se preselim kod njega sve mi se to čini besmislenim. Kod njega ne bi imali toliko privatnosti jer su stanovi povezani terasama i zajedničkim dvorištem, a i svi susjedi (uključujući baku) uvijek gledaju tko i kada dolazi i šta se dešava kod onog drugog. Drugo što bi me smetalo je to što sam tip osobe koji stalno po kući nešto radi , popravlja i preuređuje i to je nešto što me veseli i mislim da ne bi imala takvu slobodu kad bih se preselila kod njega. Tako se već mjesecima vrtimo oko iste priče i stojimo na istom mjestu što me izluđuje naročito zato što dijete dolazi, a kako stvari stoje sve će ostati po starom. Meni se iskreno više ne da igrati zajedničkog života i bila bi najsretnija da sam sama sa njim pa sam mu jednom prilikom rekla da možemo otići živjeti i u podstanare samo da imamo svoj mir, ali on nije htio jer nam je to financijski neisplativo. Još se nismo oženili jer smo se dogovorili da ćemo to napraviti zajedno sa krstitkama. Nakon nekog vremena ja sam se predomislila i rekla mu da želim da se oženimo i prije nego se dijete rodi i da odemo sami kod matičara, ali on nije htio jer njegovoj obitelji ne bi bilo po volji da se oženimo bez njih(dio njih ne živi u Hrvatskoj).Volimo se, ali je naš odnos oduvijek bio toplo-hladno. Kada se posvađamo oko nekih stvari on ponekad nestane na par dana i ne javlja se nakon čega slijede isprike i kajanje, a nakon nekog vremena opet napravi isto tako da mi svi planovi sa njim padaju u vodu. To me naročito pogodilo kad mi je to napravio i nedavno iako sam trudna. O svemu ovome razgovarala sam s njim i više puta, ali uvijek bude sve po starom. Znam da je dobar čovjek i da će biti dobar otac svom djetetu zato me toliko i muče ove dileme jer bih se inače davno pokupila i otišla. Nemam snage više živjeti u neizvjesnosti hoće li opet otići naročito kada se dijete rodi. Znam da u vezi ne može uvijek biti sve bajno, ali kada je dosta? Kada se prestati truditi i odustati?Za dva mjeseca ću roditi i umjesto da s veseljem uređujem dječju sobicu i proučavam dječju literaturu ja nemam interes ni za što jer imam osjećaj da se borim sama protiv svih (njegovih,mojih i što je najtužnije protiv njega umjesto s njim). Nemam više snage i najradije bih sama ušla u to odvajanje stana, a on kako hoće jer ja više ne mogu čekati dok se odluči. Htjela bih da preuzme odgovornost i pokaže da je muško jer ako se na kraju i preseli k meni ne znam kako da prihvatim činjenicu da nije bio tu i stao uz mene kada je trebalo već da je došao na gotovo?