Kako da pocnem? Hmm.. Bila sam s deckom 2 godine, imam 19, on 22, i ostavio me prosli tjedan.. Naime, motivirala sam ga da upise fakultet u Istri, ucila s njim i upisao ga.. Ja sam ostala na faksu u svom gradu.. Sve je bilo kao i u vskoj drugoj vezi.. Toliko sam mu povjerenja pruzila.. sve.. naravno da je bilo svadja, al nijedna nikad nije bila strasna.. Ono.. tipicna veza.. On ce mene zenit kad se vrati, ne moze zamisliti vezu s drugom nikada.. Hmm.. no ostavio me jer ja kao patim sto je on daleko, ne moze se vise prepirat oko toga sto sam ja ljubomorna, ali on je jos vise nego ja.. al ok.. i kao ostat cemo prijatelji (cuti ce nekad, mozda se naci kad dodje za Bozic).. medjutim, usla sam mu u mailove i tamo se naravno mogu procitati sve poruke koje su mu stigle na faceu.. I nasla sam poruke od neke cure, po kojima sam shvatila da me je prevario.. Nakon 2 godine.. ne razumijem? Osoba koja je govorila kako su svi muskarci jadni jer varaju i tak to.. Jednostavno ne mogu vjerovat, da osoba kao on.. me je prevarila.. I dobro, sutila sam danima o tome, pravila se glupa.. culi se formalno.. ono, nista posebno.. No pukla sam i pitala ga, poslala mu sve sto da vidi.. Medjutim njegov odgovor na sve to je bio.. Nisam te prevario.. nego ju je kao tjesio.. ugl, nece da prizna.. Al onak, vidjela sam svojim OCIMA.. pa zar on mene smatra tolikom glupacom? No dobro, culi smo se jucer, onak cisto bzvz, i sad.. sta da ja radim? Toliko sam povrijedena, zelim ga mrziti, al jos ne mogu,.. Ne zelim mu se javit, al prode 2-3 dana javim mu se.. ponizavam samu sebe.. Jos on kao tvrdi kako mu je tesko, blabla.. Mislim da sere, da mu je totalno svejedno.. Zar nema hrabrosti mi priznati? Ne kuzim u cemu je kvaka.. pa ostavio me.. onak.. Zasto ne bude pravi muskarac i ne prizna? Zar sam ja to zasluzila nakon svega? Pa ja drugog decka ni pogledala nisam.. a mogla sam u svakoj prilici vani biti s nekim.. Pocela sam ponovno izlaziti, zelim nadoknaditi 2 godine provedene u kuci za mobitelom ili s njim... Ajme.. ni sama vise ne znam sta bi..a kad se cujem s njim, tj dopisujemo se... zaboravim sta mi je napravio.. Onak, zbunjena sam totalno, jel to normalno? I iskreno, ta rijec.. prevario me.. mi jos ne ulazi u glavu.. najgore mi je sto ga vjerojatno necu vidjeti vise i necu mu moci sasuti sve u facu.. jer najlakse je biti kukavica kad si udaljen 500km i kad se sve rijesava preko compa, a zapravo se nista rijesilo nije.. jer ne zeli priznati.. Nadam se da nisam i vas sad sve zbunila.. jer ne znam sto bih napisala..i kako.. onak.. tesko mi je jako..volim ga.. a njemu je totalno svejedno, i ako bi trebalo biti obrnuto.. i zasto me pita dali postoji kakav decko kojeg sam upoznala da mi se svidja, lad je takav.. ne razumijem vise apsolutno nista...