ja sam trebam ocito utjehu i sažaljenje..duboko sam razočarana u ljubav, muskarce a po najvise u sebe jer sam ja uvijek ta koja voli više i na kraju zavrsi povrijeđena. sebe najvise krivim i da barem mogu zakljucati sve emocije jer uvijek zavrsim na isto, povrijedena i usamljena i osjecam se beskorisno. prvi muskarac koji mi je rekao volim te i uzvratio ljubav me je povrjedio,kad mi je bilo najljepse me napuca preko mobitela, godinu dana poslije toga upoznam drugoga i to je bio preokret u mome zivotu cudila sam se sto sam ponovo zaljubljena,drugi mi je davao signale da mu se sviđam i na neki nacin mi se udvarao i sviđao mi se, druzili smo se, zaljubila sam se i on se u isto vrijeme udvarao drugoj i sad je s njom u vezi, to sam saznala preko jedne cure. imam osjecaj da me je cijelo vrijeme zafrkavao, da je primjetio da mu se svidam i kao da je to isao raditi samo da me povrjedi, i sad kad sam ga pitala zasto mi to nije rekao ranije rekao ne odgovara mi, uvijek sam ja glupaca koja voli više ucini sve i zavrsi povrijedena.. i razmisljala sam ici psihijatru, psihologu jer se osjecam veoma jadno i da ovo nekome kazem sumnjam da bi razumio..