ja neznam odakle da pocenem samo znam da mi treba jedan dobar strucan savjet..imam 18 godina i u braku sam godinu dana...bila je to prvo veza na daljinu (godinu i pol) koja je kasnije krunisana brakom...mislila sam da ce bit sve super jer dok smo se zabavljali pricali smo kako bi volili zivit u braku i sve nase mastanje i zelje danas nakon godinu dana nepostoje...ja sam po prirodi pricljiva osoba.veoma njezna u vijek se vrtim oko njega pokusavam sve da mu udovoljim al nazalost svaki dan je sve gore..(zar je moguce to nakon godinu dana braka i tolike ljubavi)?nesumnjam da me vara jer redovno dolazi kuci ne izlazi bez mene ali sta je onda?i jos kad ja spomenem izlazke on je uvjek umoran i njemu je mrsko da seta..a za odlazak u disko da ne spominjem..i jos nesto zivimo skupa sa njegovom mamom i sestrom koje bas i nisu fer prema meni i kad mu ja ukazem an to on krivi mene..kao nije tako kako ja pricam da je!!MOLIM VAS pomozite mi sta da radim kako da promijenim sve ovo jer nezelim da zivim ovakav zivot narednih godina ipak sam previse mlada za svu tugu kojju osjecam..stlno placem jer nije fer prema meni sto sam sve ostavila zbog njega...unaprijed hvala....