Imam puno prijateljica, obitelj i sve ali nemogu se nikome u potpunosti otvooriti, nekako je lakše povjeriti nešto potpunom strancu nego prijatelju. Moja priča ide ovako. Bila sam zaljubljen u jednog momka, trčala za njim, radila sva čuda ovoga svijeta da se on odluči boriti za mene ali nije,pokušavali smo biti zajedno, ali ponašao se kao đubre. nakon godinu dana muke odustala sam od njega, dignula ruke. I tada je on počeo trčati zamnom, skidao mi zvijezde s neba, govorio da mu je žao, tražio drugu priliku a ja mu je nisam dala, jer kad ja jednom odem više se ne vraćam.Prošlo je neko vrijeme i upoznala sam drugog momka, počela sam biti sa njim samo da nastavim dalje, iz nekog sebi nepoznatog razloga. S vremenom sam se zaljubila u njega, dugo smo zajedno, zavoljela sam ga. Ali naša ljubav puca iz dva razloga. 1. Svaki put kad vidim bivšeg nešto u meni zaigra, i uporno idem na mjesta gdje je on, dođe mi da mu priđem ali znam da to nesmijem jer nebi bilo fer prema mom sadašnjem momku.2.problem je to što se moj sadašnji momak totalno zapustio, prije smo izlazili i družili se sa svima, a sada dane provodimo doma gledajući filmove i tako već mjesecima.Polako pucam, neznam što mi se događa, nisam djete od 16-17 godina da neznam šta bi, jednostavno vuće me prošlost i ono pitanje što bi bilo da sam bivšem dala još jednu priliku.Volim svog momka, ali nešto u toj vezi fali, nebih ga mogla nikada ostaviti iako poželim jer znam da bi time povrijedila njega, njegovu obitelj, svoju obitelj, a najviše sebe. Pomozite mi sa nekim savjetom.