Imam jedan glupast problem, ne znam ni sama moze li se nazvati problemom. Ovako, udana sam i imam bebu od godinu dana. Beba je kao i sve druge bebe nemirna i tesko mogu od njega uraditi kucne poslove. I tu dolazi "problem". Napisacu evo frisak primjerak jer ne znam odakle poceti: maloprije kazem svom suprugu da cu uspavati bebu i kazem mu samo da ostane kod njega dok se ja istusiram, a on meni veli da ne moze jer sad on ide spavati i nije htio ostati. Da razjasnim, znaci beba ima jedno popodnevno spavanje i obicno tad kad zaspe ako ikakav zvuk cuje on se budi, i ako nije niko kod njega on se skroz razbudi, i bude nervozan i ne vraca se spavati, Sto mene onda samo smara. Ja sam o ovome i prije sa suprugom pricala, a on mi samo na to kaze da ja nisam jedina zena sa bebom, i kako druge zene rade poslove itd. Da se razumijemo, ja uradim posla po kuci, mogu stici prije nego on dodje sa posla, jer ja ne radim. Ali mi je glupo ovo sto nije mogao 10-15 min ostati kod djeteta. I ne samo ovo, skoro svaki put kad nesto moram odraditi (npr, dok kuham u kuhinji beba mora biti u drugoj prostoriji) njemu je to preko volje. I razumijem kad je umoran sa posla, ali i vikendom? I razumila bih da ja hocu odraditi neki veliki posao, pa njemu mrsko sve te sate paziti dijete, ali ovako mi nije jasno! Ne kaze on meni nista, ali mu je nos do plafona i vidi se da mu nije s voljom. Znam da sam ja tu najvise kriva jer sam mu tako pustila. I da jos dodam da sam pokusavala i da samo ostavim dijete kod njega dok kuham, a on ga pokusa malo zaigrati, ako vidi da ne ide, samo ga pusti da mi pred vratima place jedno vrijeme. Ja to ne mogu slusati. Znam da ima zena koje i puste da se beba otplace dok one rade, pustim i ja ali ne mogu dugo slusati. Samo ako se beba hoce igrati, on se igra s njim, a ako place za mnom onda ga i on vecniom pusti. I problem je sto on misli da ne zna zaigrati dijete, pokusa malo i ako ne ide odustane brzo. Razgovarala sam s njim puno puta o tome prije, i svaki put je izbila svadja. Sad od vas trazim neki savjet, kako da postupim a da to nije: sjedi sa njim i razgovaraj, jer to ne pali! Da li da samo ignorisem, da se pravim da ne vidim da mu nije svoljom, ili ...sta i kako?? Eto, malo oduljih, ali nadam se da cete procitati i posavjetovati me. Mozda i ja grijesim, ne znam...