hello! ne znam koliko ce te mi vi moci pomoci kada ne mogu ni sama sebi,ali ipak mislim da je lijepo cuti savjete ili bar rijeci podrske..imam 24 godine,rastavljena sam i imam sina od 2 godine..a pocelo je ovako,zabavljali smo se 5 godina,to je bio covjek,tj momak koji mi je znacio vise od zivota,nikada nismo imali bas kvalitetnu vezu,bilo je tu cestih svada i problema,ali bez sumnje voljeli smo se previse,ja sam ostala trudna i vjencali smo se,tada je bas sve krenulo naopako,u njemu vise nije bilo ljubavi,bar je ja nisam primjecivala,a ja onako trudna bila sam jako ranjiva,ne mogu reci da sam bila savrsena zena ali trudila sam se,rodila sam djete,a sve je ostalo po starom,on je po cijele dane bio odsutan,a ja usamljena i sama,nisam vise mogla,rekla sam mu da zelim rastavu i tako je i bilo,nakon 9 mjeseci braka,znam da je kratko,ali nije islo dalje,sve to me je vodilo do gubitka nerava.ostala sam sama sa djetetom od 6 mjeseci,a od njega nisam imala nikakvu pomoc,slamao me kako god je znao,i jos uvijek me slama,sve sto moze raditi na moju stetu to radi,ali mi zivimo u istom gradu i ja ga vidam,a i on sada vida djete,pa moramo biti u kontaktu,VOLJELA BIH DA GA NE VOLIM..toliko mi je bola nanio,a jos ga volim u isti tren kada ga i mrzim i izostavila sam da sam htjela da se mirimo ali on mi navodno nije mogao oprostiti sto sam imala drugog nakon sto smo se rastali,pa kako i ne bi nakon tolike patnje...so help people...kiss