Evo mene opet, nadam se da me nećete isprašiti ali moram se s vremena na vrijeme obratiti jer moje prijateljice nemaju ovakve probleme pa me ne mogu u potpunosti ni shvatiti.Ja sam ona što ju je muž ostavio sa djetetom i ne javlja se ni ništa.Uglavnom svaki dan saznajem nove ružne stvari o njemu i tužna sam zato što je uspio 5 godina praviti takvu budalu od mene . Većinu stvari sam znala, u neke sumnjala i tražila da mi reće istinu ali on me uspio vješto uvjeriti u suprotno...Tako u svakom slučaju ima dana da ne mislim puno o njemu a ima dana kad se osjećam tako jadno da mislim da nema izlaza i da neću preživiti bez njega, ali nikako da unatoč svemu bar iti jedan dan da osjetim da ga na neki naćin mrzim, mislim da bi mi možda onda bilo lakše.Zatim, sad su se u mom životu pojavila dva muškarca;jedan je pažljiv i nježan o svemu razgovara samnom na ništa me ne nagovara,ništa ne forsira svako jutro mi pošalje poruku za dobro jutro ,a navečer me nazove i prića samnom po sat-dva,čak se i uspijem i nasmijati koji puta.A ovaj drugi doduše nismo još ni pravo ni izašli ali imam osjećaj da misli na mene kao na nekog tko je bez obaveza i uopće ne uvažava to što imam dijete i stvar je da je ovaj drugi ljepši i privlačniji od ovog prvog i tako da ne znam za koga se odlučiti.Znam da ovo što sam napisala zvuči zbrčkano i da ćete me pitati što je ovdje pitanje,ali ja sam možda samo iznjela svoje osjećaje i želila bih da mi netko da savjet kako da ih posložim i da konačno nakon dugi niz godina sunce bar malo zasja na mom prozoru.