e pa drage moje,ja ne znam od kud bih pocela...trebam utjehu,bar jedno pozitivno misljenje,jedan koristan savjet,bila sta... prica ide ovako...s deckom sam jako dugo,planirali smo zajednicki zivot,imali planove za budcnost,i on i ja znamo da je to to,volimo se,razumijemo se... problem je sljedeci...sve je pocelo prosle godine u 10. mjesecu,promjenio se,ne prema meni nego je promjenio pogled na zivot...upao je u lose drustvo,ti ljudi su stariji od njega preko 15 godina,napustio dobar posao zbog njih,napunili su mu glavu glupostima i..tako je sve zapravo i pocelo,uvukli su ga u gluposti i eto zla...zavrsio je u zatvoru...zajedno su napravili glupost koju valjda ne bi napravili petnaestogodisnja djeca... prije nego mi je sve priznao,znala sam da se nesto dogada,vidjela sam promjene na njemu,bio je jako nervozan i znala sam da ga nesto muci,al sutio je..sve dok jedan dan nije puko i sve mi reko,dok sam ja jos u cudu sjedila i nisam mogla doc sebi on je samo rekao,ja cu to sve dovest kraju idem na policiju i idem se prijavit za pocinjenu kradu,zelim sve ispravit,odsluzit svoju kaznu i zapocet novi zivot...ja sam bila izvan sebe i nisam mogla ni rijec rec...eto..od tad je proslo skoro 2 mjeseca,on je jos tamo...bas sam tuzna sto se uvalio u takve gluposti i sto e sve to dogada... znam da ce te me sad sigurno osudivat i govorit mi da sam luda,al...svi su mu okrenuli leda,pokazalo e sad tko su mu pravi prijatelji,znaci od svih njegovih kvazi prijatelja ostao je samo jedan uz njega,njegovi roditelji i ja...eto...bas sam tuzna znam da ne bi trebala prelazit preko takkvih stvari,al sta cu s njim?volim ga,drago mi je da je sad napokon shvatio i da se sad napokon trgnuo... samo sam se trebala nekome pojadat,jer ne mogu vise drzat sve u sebi,pucam polako..utjesite me nekako,molim vas :(