Dvije godine smo u braku u koji smo usli relativno brzo, godinu dana nakon veze jer sam ostala trudna.On je 3 god. mladji od mene, s tim da smo oboje usli u 30-te. Kad je doslo dijete, nastali su problemi oko obavljanja obaveza, provodjenja vremena zajedno. On je uglavnom zbog prirode posla bio vani, a poslije izlazio sa kolegama, izbjegavao obaveze. Ja sam stalno prigovarala i on kaze da ga to jos vise tjera vani od kuce. Zbog posla se vidjamo malo i vrlo malo provodimo kvalitetno vrijeme zajedno.Mislim da mu odgovaram kao zena u kuci, ali ne kao i partner koji se s njim provodi, izlazi i zabavlja, to mi jako nedostaje. Pricali smo o tome i on kaze da je do toga doslo jer sam ja postala nervozna, zahtjevna i puna nepovjerenja, da ga je sve to odbilo.Shvatila sam da cu ga tako otjerati nekoj drugoj zeni i pokusala sam se promijeniti, pokusavam biti sretnija, manje nervozna i vise nasmijana i manje prigovaram.Pocela sam raditi i pokusavam se vise aktivirati van kuce. Uvijek mi je nedostajalo povjerenja prema njemu i uvijek sam ga provjeravala i on to zna i kao da se osjeca mocniji nada mnom. Smanjila sam i to. U gradu sam koji je za mene novi i nemam bas prijatelja, ali nemamao ni zajednickih prijatelja i ne vidim da se on trudi. Sex je odlican, oboje smo zadovoljni, znamo i pricati, al uvijek nekako osjecam tu distancu, kao da ga opterecujem svojim problemima. Ustvari ne osjecam da me voli, kao da je sa mnom okolnosti radi.Mislim da me ne cijeni kao osobu, moje misljenje, moje stavove, osjecam se oduvijek podcijenjeno, a obrazovanija sam i sa puno vise zivotnog iskustva. Nekoliko puta skoro da smo se razisli, ali kad dodje do toga samog kraja, uvijek nekako prevagne da ostanemo. .Imam osjecaj da su mu sve zene zanimljivije od mene i to me boli. Ne znam sta da radim, zelim da mu budem na prvom mijestu, a to nisam. To me jako smeta. Molim Vas Vas savjet.