Drage žene Pišem da olakšam dušu ali i sa nadom da ću pronaći pomoć ovdje. Do prije 2 tjedna bila sam uistinu sretna djevojka od 24 god koja je mislila da uz sebe napokon ima prekrasnu osobu, nekoga koga je vrijedilo čekati i zbog koga su svi bivši postali beznačajni. Nakon 6 mjeseci kvalitetnog odnosa koji je vodio još kvalitetnijem, suze ne teku i ne boli zato što sam sama, razočarana, povrijeđena, ostavljena. Suze teku i boli kako nikad nije bolilo jer sam ostavljena od strane osobe za koju osjećam da je dotaknula moju dušu, za koju osjećam da sam s njom mogla ostvariti pravu, iskrenu i čistu ljubav - nešto u što sam uvijek vjerovala. Niti s jednim dečkom dosad nisam osjećala toliku strast, prisnost, privrženost, niti su osjećaji bili toliko jaki, s niti jednim nisam bila toliko kompatibilna u razmišljanjima, stavovima, željama, seksu.. Znate kad vam netko baš "sjedne" pa se zaljubite i ludo zavolite, prepustite se u potpunosti i date cijelu sebe s neuobičajenom spontanošću..? Sve prijateljice mi kažu da će proći, da ću zaboraviti ali kako izbrisati i zaboraviti osobu za koju osjećate da je prava..? Ne znam kako se sabrati i nastaviti dalje.. Njegova odluka da za mjesec, dva odlazi raditi i živjeti u inozemstvo i da nema smisla nastavljati ovu vezu, bila je brza i iznenađujuća i pitam se koliko je njemu uistinu stalo. Jer kako je sam rekao - zavolio je, zaljubio se i nikada nije imao ovakav odnos s nekim, ali ljubav nije dovoljno jaka da bi ostao. I to me boli, osjećam da će s njim otići i dio mene.. Ne želim ga pamtiti, ne želim ga imati u lijepom sjećanju.. Želim da promijeni odluku, ali ne mogu na to utjecati jer je dosljedna osoba.. Kako zaboraviti na poseban odnos, veliku sreću koja je bila moj pratioc otkad sam ga upoznala..? Njegove riječi "da, usitinu je ovo posebno.. možda se opet sretnemo, ako nam je suđeno" i njegove isprike nisu dovoljne i mislim da mu nikad neću moći oprostiti sebičnu odluku (sam je priznao da želi sebi biti na prvom mjestu) koja nam je oduzela zajedničku sreću, barem tako osjećam. Ne vjerujem da se može ponoviti takav odnos, i ne želim ga ni tražiti više.. jer će me uvijek podsjećati na obostrani sjaj u očima već na prvim susretima, obostrano završavanje rečenica i sve ostalo što je našu priču učinilo jedinstvenom..