Drage žene obraćam vam se u nedostatku ikakvih konkretnijih informacija od strane ljudi koje poznajem... Problem je možda malo čudan a neki su mi se znali i nasmijati, da sam blesava što tome pridajem važnosti... Ugl, radi se o mom dugogodišnjem dečku. Uvijek je bio otvorena, opuštena i vesela osoba, radoznao u životu i spreman uvijek saslušati različita stajališta.. Isto kao i ja, i nije bilo trzavica među nama kad bi filozofirali o raznim životnim pitanjima.. Dok nisam otkrila nešto što me kod njega baš nekako zbunilo - njegovo praznovjerje. Naime, ja sam oduvijek voljela te priče o duhovima i jezive priče, pogotovo one koje bi mi stariji pričali, slušala sam to kao očarana... Znalo me biti strah, nije da ne bi, ali u tome je za mene i bila čar... Nas dvoje smo toliko puta bez problema gledali horore i on je bio taj koji bi se smijao mom pokrivanju očiju. Sad pred par dana došao mi je jedan prijatelj sa prijedlogom da sa njegovom rodicom i bratom, te još par ljudi idemo prizivati duhove, iz fore, pa ne bi da bi išli na groblje obijati križeve... Čisto ono, zezancija i atmosfera sa stolom, čašom, pa to mi je otac pričao da je radio s mamom dok su bili mladi i njihovim društvom, i ama baš ničeg nije bilo, osim dobre zabave... I ja cijela oduševljena predložim to dečku... Da ste vi vidjeli njega...Sad ne znam je li pretjerujem ili je zaista problijedio, ne sjećam se točno, ali reakcija mu je bila kao u stare bakice. On, koji je oduvijek bio tako racionalna i prizemljena osoba počeo mi je tupiti o koječemu, samo da me odgovori od toga. No da je bar na tome ostalo, pa ne moram ja sad ići prizivati te duhove ako mu to toliko smeta, nego me počeo od tada gledati nekako sumnjičavo, a kad ga pitam što mu je, kaže da nije ništa... Kao da ću ja sad otrčati u neku šumu i plesati oko kotla... Ali to je stvarno i zbunjujuće i začuđujuće, ta njegova promjena ponašanja, kao da je iz njega izvirio netko koga dosad nikad isam upoznala.. Ma mislim, smiješno je što uopće spominjem ovo pored tolikih istinskih problema u životu... Ali toliko sam zbunjena da sam htjela vidjeti ima li neko kakvo mšljenje o tome... Ne znam jesam li uopće pogodila rubriku, ni gdje da ovo svrstam ako nisam... I oprostite mi na dugom tekstu...
Anonimni korisnik
Drage žene obraćam vam se u nedostatku ikakvih konkretnijih ...
Hej, slobodno nam se obrati
Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?