Drage žene! Ljetos sam prekinula sa dečkom s kojim sam bila koju godinu, jer sam se jednostavno ohladila. U međuvremenu, dok je veza bila pri kraju i dok sam planirala prekid, upoznala sam jednog dečka. Nikad me netko tako u životu nije privukao, oborio me s nogu da sam izgubila glavu i završila s njim i automatski prevarila dečka (spavala sam s njim). Zažalila nisam, i odmah nakon toga sam okončala vezu. S ljetnim sam ostala u kontaktu cijelo ljeto, vidili se više nismo osim jedan tjedan i još dva vikenda jer sam se vratila u mjesto gdje živim, a i on se vratio gdje on živi. Svaki dan smo pričali na mobitel, dopisivali se i ja sam se zaljubila. Kada smo se vidili opet nakon 2 mjeseca, i nakon što smo to jedva dočekali, počeo se hladiti. Sve je počelo sa nespretnošću u seksu, odakle se povukao, osjetila sam to. Postao je distanciraniji, i kad sam ga pitala što je bilo, njemu je zasmetalo što ga pitam, i kao da nije primjetio da je postao drukčiji.Htjela sam inače priznati osjećaje, priznati da mi se sviđa i da bi htjela biti s njim, pa je njegova distanciranost i mene ubijala, da sam bila iduću večer neraspoložena. Nisam imala hrabrosti načeti tu temu, i odbila ga istu večer za seks. Na to je otišao iz stana. Sutradan me vozao, nikako se nije htio naći sa mnom i tek navečer smo se vidili, gdje mi je rekao da sam mu super i sve to, ali da nismo jednostavno kliknuli, da je to bila avantura, da nije prebolio bivšu itd. Ja sam bila jako povrijeđena, ali nisam dala do znanja to, pravila sam se cool, a zapravo sam bila utučena. I sve u svemu, više se ne čujemo od tada, nikakav kontakt nemamo. Ja sam ljuta na njega, krivim ga jer me povrijedio itd. I onda malo osvijestim emocije, i skužim da sam sama odgovorna za svoje postupke i osjećaje, i da ne mogu njega kriviti i vrtiti stalno tu situaciju. Zapravo ništa nismo ni imali, većinom smo pričali o seksu , tada to nisam shvaćala. Previše sam se zanijela, htjela sam nešto s njim, vezu, a nije bilo moguće zbog daljine. Nismo se ni znali praktički, ali sam se ludo zaljubila, možda zbog dosade i zasićenosti tadašnje veze ili nešto drugo, ne znam. On je htio biti sa mnom prijatelj, htio je na kavu ali sam ga odbila, poslao mi je na face poruku ali nisam odgovorila, valjda je shvatio da to prijateljstvo neće ići. Više mi se nije javio. Da ne duljim , prestala sam ga kriviti jer sam ja ta koja trebam biti odgovorna za sebe, i on je sam bio iskren tu večer, iako malo i bezobrazan...ali sve u svemu ne želim više osjećati ljutnju, mržnju prema njemu, jer mi nije ništa loše praktički napravio. Želim mu se javiti, da neobavezno popričamo, jer mi je uvijek bilo zabavno s njim pričati i dopisivati se. Želim dati do znanja da nisam povrijeđena, da nastavljam dalje, jer shvaćam da je ovo moje bilo djetinjasto i previše zaneseno. . Zanima me jel to dobar potez, da mu se javim ili ne? On se meni više nije javio nakon onoga, bi li on trebao prvi? Što vi mislite?