Drage žene, imam jedan problem. Moj dečko je ljen. Zapravo ljen je samo samnom a govori da je općenito ljen. Zar je to moguće? Ljeno mu je šetat samnom, otići na more cijelo popodne. Ali nije mu ljeno otići s dečkima dva put tjedno igrat nogomet i otići na biciklu da zelene površine, tamo se rastrčati i vratit doma. To mu ništa nije teško. To radi zbog zdravlja (ima takav posao di puno sjedi). ali je ljen za otići prošetat samnom lagano. Ne vidi u tome smisao i tvrdoglavo odbija. Stalno smo kod njega doma. On govori da je takav, da voli bit samnom doma. Dolazi lijepo vrijeme a mi doma. Za mene je to sebičnost. "meni je ovako dobro s tobom". Moje želje nisu bitne nego ga trebam prihvatiti ili ostavit. Kako dalje?