Drage žene, djevojke, kraljice potreban mi je vas savjet i mišljenje. Imala sam sreću i pronašla sam momka kojeg volim i koji mene voli. Oboje imamo 25 godina, zaruceni smo i imamo zajedničke planove za budućnost. Radi se o vezi na daljinu. Nije mala udaljenost, riječ je o 2000 km. Njegovog djeda i nenu i brata poznajem,ali njegove roditelje nisam upoznala jer rijetko dolaze u Bosnu, otac nikad nedolazi jer nema nikoga ovdje. Moji roditelji poznaju mog momka, bio je kod nas kuci, sve je super. Problem je u tome sto moji inzistiraju na tome da njegovi roditelji dodju kod mojih. Otac je tradicionalan i uvijek mu je bitno sta ce reci drugi, nikad mu nije bilo bitno sta ja želim. Sa zarucnikom, pričala sam o ovome, on nije rekao da njegovi nikad neće doci, samo jednostavno sad ne mogu zbog posla i nekih problema zbog kojih ne mogu doci sad. Ja volim svog zaručnika najvise od svega na svijetu, znam da i on voli mene, jer je to dokazao milion puta. Meni je nebitno da li ce njegovi doci sad ili za 3 mjeseca ili za godinu dana, jer nas dvoje nećemo ziviti sa njegovim roditeljima, imat cemo svoj stan i svoj život. Medjutim, mene moji bombarduju sa pitanjima kad ce doci njegovi roditelji, kako ce doci autom, autobusom, avionom... Kada im odgovorim da ne znam o tome nista, počnu da vrište na mene kako ne znam, kako ih lažem, da neplaniram brak dok njegovi roditelji nedodju kod mojih Itd. Ja se psihički osjećam loše, nezelim odgadjati datum udaje, jer jedva cekam da budem sa svojim budućim mužem, ali ne mogu čekati da njegovi dodju kod mojih jer to može biti sljedece godine. Sta da uradim? Molim vas za vaša mišljenja o cijeloj situaciji. Lijep pozdrav.