Drage moje žene, niti u jednu prijateljicu nemam dovoljno povjerenje da joj povjerim ovo što ću sada vama povjeriti. Pet godina sam u braku sa suprugom koji brižan i pažljiv, ma sve što žena može poželjeti. Oboje smo visoki kadar u tvrtkama kojima radimo i zarađujemo lijepe novce, pogotovo za prilike kakve vladaju u našoj zemlji. Prije otprilike godinu dana tvrtka je imala prezentaciju u jednom gradu van lijepe naše, tom prilikom sam se spetljala sa svojim šefom, koji je također u braku i ima djecu. I meni i njemu su pasali povremeni seksualni odnosi koje smo imali za vrijeme poslovnih putovanja, ponekad sam se mužu ispričavala sa duljim ostancima na poslu, a provodila sam ih sa njim. On je jako strastven i seks je uvijek vrhunski. On je muškarac koji se jako potrudi da žena bude i te kako zadovoljena. Znam da mislite da sam grozna ali jednom prilikom kada smo završili jednu poslovnu večeru i kada smo naše partnere otpratili na taxi, cijelo vrijeme smo čekali da ostanemo sami, nismo mogli dočekati ni da se vratimo u hotel nego smo završili u jednoj slijepoj mračnoj uličici. Sve bi bilo divno i krasno da ja prije par dana nisam otkrila da trudna, a naravno da ne znam sa kime. Moj dragi šef bi bio jako sretan da ostavim supruga, jer me na to već dugo nagovara. Ja to ne želim, jer ga volim, bez obzira na seks sa šefom koji mi je služio samo razuzdan seks, barem sam ja to sebi tako objasnila, ne vjerujem da gajim prema njemu iste osjećaje kao i prema suprugu, a možda sam samo zbunjena? Abortus nikada ne bih napravila jer mi je to grozno. Ne želim niti priznati mužu da dijete koje nosim možda nije njegovo. Poslije j….. nema kajanja i toga sam svjesna, ali me zanima što mislite mogu li svoju nevjeru prešutiti, i pustiti supruga da živi cijeli život živi u uvjerenju da je dijete njegovo, jer možda uistinu je. Što bi vi da ste na mom mjestu učinile?