Drage moje, voljela bih da cujem vase savjete, iskustva, ukoliko ste vec prosle kroz ovo kriz sta ja trenutno prolazim. Naime, sa deckom sam u vezi 7 godina, meni je 30, njemu 34. Meni je to bila prva ozbiljnija veza, tj prva prava veza. E, sad, decko i ja vec duze vremena planiramo da pocnemo zajednicki zivot i da se nakon toga i vjencamo (na ljeto). I konacno smo se dogovorili da se preselim kod njega do kraja 5 mjeseca. Inace zivimo u istom gradu. Svima smo to vec rekli, poceli smo da uredjujemo njegov stan, medjutim....sve dok smo o tome samo razgovarli ja sam bila jako uzbudjenja zbog zajednickog zivota, ali sada kako je sve to postalo realno ja prosto ne znam kako se osjecam. Znam da ga volim i znam da je najbolji covjek kojeg sam u zivotu upoznala, ali nesto mi prosto ne da mira. Stalno razmisljam kako sam mozda mogla naci boljeg od njega, kako nisma tako zamisljala svoj zivot. Bojim se da cu izgubiti svoju slobodu, samostalnost (sama zivim vec 10 godina), kao da za mene prestaje zivot, kako sam trebala jos koju godinu uzivati u zivotu bez obaveza. I ono sto je najgore, uopste se ne veselim nasem zajednickom zivotu i buducnosti.Znam da sam grozna i vjerujte da se uzanso osjecam zbog toga, ali jednostyavno si ne mogu pomoci. On je dobar, trudi se oko mene, ugadja mi, kao i sve godine veze, ali mene zadnjih 10 dana to sve toliko muci i izjeda da vam ne mogu opisati... Voljela bih da cujem kako ste se vi osjecale u tim trenutcima, da li ste imale kakve nedoumice... Pozdrav, Ana