Drage moje..vidim da ste mnogima pomogle sa svojim savjetima, nadam se da će se naći neki i za mene..U vezi sam više od dvije godine. Oboje smo studenti. Već mi se par puta javljala sumnja dal je to to, da li sam premlada da bi uopće imala tako nešto (21.god), da li sam prebrzo pronašla onog "pravog", čak i da li je on taj..I kad god bi mi se javila i najmanja sumnja, mi bi pričali i sve bi riješili. Prije mjesec dana sam napravila nešto s čime se ne ponosim, ali dogodilo se. Prevarila sam ga.. Priznala sam mu odmah, bio je slomljen. Zatim sam se upitala da li ga stvarno volim toliko kao što mislim jer uvijek sam bila u uvjerenju da ako voliš ne varaš. No on mi je oprostio, rekao da želi probati ponovno ako i ja to želim. Odlučili smo dat si još jednu šansu. Ja studiram u jednom gradu, on u drugom. Vidimo se tek vikendima i to većinom jedan dan. Dosta se razlikujemo, on je više konzervativniji, a ja slobodnija. On u budućnosti želi miran život, a ja bi više volila..recimo, ako budem u mogućnosti htjela bi malo upoznat svijet. No ima puno stvari u kojima se i slažemo. A nekako, možda i jedan od naših najvećih problema je sex. On misli da ga je previše, a ja da je premalo. Prakticiramo ga otprilike jednom do dvaput mjesečno, ovisno o tome dal se nađemo u mjestima di studiramo ili kod kuće. Ja sam više otvorenija što se tiče po tom pitanju, mogu pričat o tome bez nekakve neugodnosti i slično. On kaže da samo ne želi da nam se veza svede na sex (bilo prakticiranje, bilo razgovor). Ne želim ni ja, ali ako je prisutna ljubav zar bi to trebalo izbjegavat? Dosta pričamo o tome, ali nikako da se složimo. Inače, on je dečko kakvog bi svi poželjeli. Ja sam mu uvijek na prvom mjestu, važno mu je da je meni dobro..Moji ga obožavaju, ne znam ni kako bi reagirali da mi jednom prekinemo. Otkad sam s njim, tj. kako smo završili srednju školu svo moje društvo je otišlo svatko na svoju stranu. Ja sam ostala s njim i nekako je njegovo društvo postalo moje. Imam prijateljicu koja studira u zagrebu, čujemo se dovoljno, ali.. U gradu u kojem studiram našla sam novo društvo, ali opet je to nekako rezervirano. Čak me strah da ostajem s njim samo zato jer se tu osjećam sigurno, jer me strah možda novog početka. Ali kad bi rekla da ne osjećam ništa za njega lagala bi. Primjerice, prije par dana proveli smo savršenu večer..film, razgovori, večera....Imala sam neobjašnjiv osjećaj sreće i zadovoljstva. Ali opet kad pogledam, pitanje o sexu me muči zato jer.. Mislim da je to važan dio veze. Jučer smo bili zajedno na koncertu i sve je bilo super. Danas mi je rekao da su i njega počele mučiti neke sumnje. Odnosno, da se počeo pitati da li sam ja ona prava jer da nam se mišljenja razlikuju u dosta stvari. Rekao je i da mi ne može reći da me voli jer da u to nije siguran, tj. da bi bilo licemjerno od njega da mi sad to govori dok ga muče te neke sumnje. Ja sam se sad smirila, htjela bi bit s njim, voljela bi da riješimo pitanje sexa...Ne znam da li bi bolje bilo da prekinemo sve to koliko god boljelo ili da nastavimo..jer nisam tako ni ja sigurna želim li nastaviti zbog ljubavi i zato jer to želim ili zbog toga da ne ostanem sama, jer sam naviknuta i tako dalje. A volim ga, jako, u to sam sigurna..Stalo mi je do njega..Samo ne znam da li je ta ljubav dovoljno jaka za vezu, odnosno je li ljubav dovoljna da se prevladaju sve prepreke..