Drage moje, trebala bih par savjeta, zapravo više kritika da me malo prodrmaju, naime, jedan super dečko se zainteresirao za mene, zapravo znamo se već 10 godina, i eto on je prije tjedan dana priznao da mu se svo ovo vrijeme sviđam i pitao me da izađemo. E sad problem je što sam ja dosta ovako nepristupačna osoba po pitanju ljubavi i veze, dosta sam hladnokrvna i nimalo romantična, navikla sam sve raditi sama i sama rješavati svoje probleme, opekla sam se jedan put i to gadno tako da sad još i teže puštam osobe unutra, kod mene postoji neka velika barijera, a ona je postala još puno veća nakon katastrofalne veze. Taj dečko je nevjerojatan, skoro pa sve ono što sam ikad tražila kod dečka (jednostavnost, iskrenost i da se zna postaviti i posvađati), osim što je takav dosta je i romantičan (nisam neki fan toga, ali zna prilagoditi svoju romantiku meni i onome što ja voilim), inače nisam baš najženstvenija, ne volim cviječe i svijeće, hodanje po mjesečini i takve fore, vrlo sam jednostavna i draža mi je varijanta Sljeme, sarma ili grah i za kraj pita, ili nešto tome slično. On to sve zna i poštuje, ali ja svejedno se dvoumim oko tog izlaska, prvo strah me da, ako ne završi najbolje, ćemo prestat biti prijatelji, drugo strah me da je možda ipak malo presavršen i da kad se napokon opustim i počnem mu vjerovat da će se to upropastit (ili on ili ja), ne zna meni se on sviđa stvarno. Šta da radim, dali da izađem s njim ili da još malo pričekamo? Hvala :)