Drage moje... Trebala bi neke savjete jer sam vec neko vrijeme sva zbunjega i polako padam u depru. Tiče se moje veze. Ovako..bila sam godinu i pol u vezi s dečkom iz razreda. spetljali smo se zadnju godinu i zajedno smo upisali isti fax. Ova veza je bila drugačija od ostalih. Mogu reć da nam je bilo doslovno savršeno. Oboje smo to znali i uživali smo zajedno. Bili smo svjesni da je to to...da je to prava ljubav... obožavali smo se. planirali smo zajednički život, brak, djecu i sve. Slagali smo se s roditeljima...Mogu reć da sam živjela u bajci. Problem se pojavio prije mjesec-dva.. kada smo se vratili s ljetovanja na kojem nam je bilo prekrasno! Naime, njemu ne ide fax..niti ga zanima i ide samo zbog svojih roditelja koji ga "pritišću" i kojima nemoze reći "ne" jer je tako odgajan. Pošto je jedinac, češto je mene i našu vezu okrivljavao za svoj neuspjeh na faksu. Prije dva-tri tjedna...on je rekao da više nije za vezu..niti samnom niti sa bilo kojom drugom... rekao je da me voli najviše na svijetu i da mu falim, da nikad neće nać bolju i slično...ali da se ne vidi u vezi.. da su mu dosadila dopisivanja, javljanja, zvanja, viđanja i slično... Moje razmišljanje je takvo da ako ti netko fali i voliš ga, logično da ga želiš vidjet i provodit vrijeme s njime...zar ne?:S od kada je prekinuo..i dalje smo se čuli i dopisivali...čak je i on prvi slao poruke...vidjeli smo se od tada jednom..i bilo nam je super...ponašali smo se koda smo u vezi čak je i on govorio stalno kako mu je lijepo i nije me puštao iz ruku.. ali čim dođe doma počne druga priča...govori kako on nije za ljubav, da nezeli ljubav, da nezeli voljet itd... S jedne strane želi da se ja ponašam kao da smo u vezi, ali on se tako ne zeli ponašat. Kao da me zeli imat za sebe da sam njegova ali da on nije moj da ima tu neku svoju slobodu!! ... Ja njega jako volim..više nego ikog..i ja znam da me on voli... ali nemogu vise tako...bolno mi je kad moram čitat te njegove poruke koje mi šalje...svako malo mjenja mišljenja, osjećaje prema meni. Zato sam mu dala prijedlog...dala sam mu vremena koliko treba(uzeo je 2tj) da razmisli šta želi..biti u vezi ili ne... ako želi bit u vezi bit ćemo skupa kao normalni ljudi..a ako izabere da ne zeli..nećemo se više čut,vidjet niti nista slično...da konačno mogu krenut dalje...prebolno mi je ovo...svaki dan mislit na njega 0-24...bit će mi bolno i ako se odluči da nezeli bit samnom...ali ovako neznam na čemu smo niti nista... Rekla sam mu da dobro razmisli jer je odluka vazna... ali on mene ne shvaca ozbiljno.. :S Nemogu shvatit da ako nekoga voliš, ne želiš ili nemožeš biti s njim :/// Teško mi je...stalno mislim na njega i sve me na njega podsjeća..svako malo se rasplacem kad se sjetim kako nam je lijepo bilo i kako nam moze i dalje bit ljepo da on nema tih "mušica" svojih.. neznam uopće kako da krenem dalje u slučaju da prekinemo sve kontake...jer ga volim ko nikog u zivotu i sigurna sam da mi s nikim neće bit kao s njiime... Zasto to radi??Sta da ja radim?? borila sam se dosta ali nemogu vise sama... kako mi moze govorit da me voli a to nam radit nakon svega...:(