drage moje... s njim sam već više od godinu dana, počelo je kao prijateljstvo a preraslo u vezu, ajmo reći... problem je njegova bivša, s kojom je bio 5 godina. uz sve uspomene koje vežu jedan par, veže ih zajedničko društvo i zna se dogoditi da odu svi zajedno na nečiji rodđendan ili krštenje. ok, to sam nekako prihvatila, iako svaki put plačem kad ostanem sama a znam da su oni negdje zajedno. mada je toga sve manje otkad ona ima dečka. ali nekako je nametljiva, a da moj dragi toga i nije svjestan, zna doći sa tim svojim na neko mjesto gdje zna da će moj dragi biti u tom trenutku, i to se samo dođe pokazati, i zatim ode. prije sam puno više bila ljubomorna, ali on je stvarno divan i dobar prema meni (a sa dečkima prije njega sam prošla samo najgore stvari) i pažljiv je i nekako uvijek samnom razumno priča o tom zašto sam nesigurna i tako.. pomislila sam čak da je problem u meni, jer nekako vjerujem da se sve prve ljubavi uvijek nekako nađu na kraju i da opet završe skupa.. pogotovo da će se oni pomiriti jer sam mišljenja da nikad nekome nemogu biti dovoljna nekome. što se pokazalo u prošlim vezama. nedavno smo se nešto posvađali i kako sam uvijek sumnjala da na mobitelu ima neke njene slike, pitala sam ga da mi da da mu pregledam albume. i imala sam što vidjeti, ima nekoliko njezinih slika, neke sa zajedničkim prijateljicama i prijateljima i jednu gdje su on i ona u još 'mladim' danima, zagrljeni. na svakoj slici je predivno ispala, posebno se ističu njene predivne plave oči :( prvi put kad sam vidjela slike, bila sam više ljuta na neke druga stvari, pa nisam tome davala važnosti. donedavno sam i ja imala sliku bivšeg, iako ga nevolim više ali mi je ostao drag, samo to. ipak, izbrisala sam je radi svog dragog, nisam željela da se osjeća loše ako je vidi. drugi put smo se opet nešto zakačili, i opet sam ga pitala mobitel, opet su tu bile njezine slike (nikad to nisu slike jedna do druge, nego uvijek raštrkane, sa slikama svih njegovih prijatelja). tu sam već počela plakati, i baš mu je bilo teško kad me vidio takvu, grlio me i govorio da to ništa ne znači, da će ih izbrisati ako želim. nisam htjela da ih briše, znam da su uspomene lijepa stvar, a on mi baš i nije izgledao kao da ih zaista želi izbrisati. pa smo se opet svađali nešto i opet ista priča.. opet u tu bile slike.. nije mi jasno, kaže da ju nevoli više, vidi koliko me slike vrijeđaju.. nije ih morao izbrisati, mogao ih je samo maknuti na laptop na primjer. kasnije ih je maknuo, izbrisao, neznam. znam samo da ih nema više. ali meni opet nije jasno čemu njene slike ako je znao da sam tako nesigurna. sad je faza kad je sve ok, bar naizgled, ali svako malo u mi te slike pred očima, neide mi da ih ima u mobitelu sad kad sam ja tu, i kad kaže da sam mu toliko važna, najvažnija na svijetu. i ako mu ih ikad spomenem nekad je razuman i pažljiv a nekad baš izgubi živce i kaže mi da više nema smisla spominjati ju. neznam, nekad mislim da mi to šesto čulo govori da je još nije prebolio, ma koliko mu ja bila draga. neznam ni kako da se ponašam više, da putim to sve i uživam sa svojim muškarcem ili još jednom sjednem s njim i pokušam razgovarati.. imam osjećaj da ću poludjeti..