Drage moje... S dečkom živim 10mj... ali u posljednjim par mj.on ima sve manje volje za sex-om. Inače manje-više sve štima. Nema nikoga sa strane. Svaki put kada nešto iniciram me odbije, jer ga boli glava, umoran je, neda mu se sad i sl. Volim ga i on kaže da me voli, ali to me sve više frustira i tjera me na to da ga ili ostavim ili varam iz inata. Probala sam razogovarati s njim bezbroj puta i objasnit mu kako se osjećam zbog toga. On nema problema, njemu ne fali i svaki put mi kaže da uveličavam i da je taj max.kaj ga nagovorim u jednom tj.njemu dovoljan. I plus to... više se ne mogu opustiti, jer stalno mislim kako to prisilno radi zbog mene i da to radi preko one stvari. I onda kada još ne svršim tih svakih tj.dva me ubiju u pojam. Zna da ne svršim... ali to ne komentira. Kada sam se ja tako osjećala sa bivšim dečkom, kada mi nije bilo do toga-prestala sam ga voljeti... i to je ono čega se bojim. A on kaže da to nema veze s tim, da njeum sex jednostavno nije privilegija i da to nema veze samnom. Tražim neki pametni savijet vas pametnih. Vrijedi li vjerovati u ljubav i bez tog dijela? Kako da se postavim? Ili da šutim i ne tražim ništa, što bi vi na mom mjestu?