Drage moje, Obracam vam se prvi put i nadam se da cete mi pomoci tj. dati dobar savjet sta da radim. Imam 27 godina i u braku sam 2 godine (u vezi smo bili vise od 5 godina). Moj muz ima 33 godine. Ja imam dobar i stalan posao, a on je vec godinu dana nezaposlen (prije toga bio je na veoma dobroj poziciji), stanujemo u njegovom stanu (kupio ga je prije braka i relativno sam opremio). Od pocetka naseg zajednickog zivota vrlo cesto me u svadji podsjeti da je to je sve njegovo i da ako mi se ne svidja da mogu slobodno da idem. Ali sinoc smo imali takvu svadju da nisam uopste vise zaspala, htio me je izbaciti iz stana, uhvatio me je za vrat i uzasno galamio. Nikada do sinoc nije dolazilo do fizickog zlostavljanja a psihickog je redovno bilo. A razlog sinocnje svadje je bilo taj jer se dogovorio da izadje sa drustvom u petak i rekao mi je kao ''nemoj me zvati a ni pitati do kad cu ostati''. Ja sam mu rekla ''ostani do kad hoces, ali meni u sitne sate nemoj dolaziti''. On voli da izlazi i cesto izlazi, dogovor je od pocetka da do 12:30 bi trebalo da se vrati kuci. Cesto to ispostuje ali svaki put je haos u kuci kad se vrati, jer zaboga on uvijek mora kuci da ide kad je najbolje. Ja ne izlazim tako cesto, jednom mjesecno se nadjem s prijateljima na kafi, a i u toku radnog vremena se vidjam na rucku sa drustvom tako da mi ''ludi nocni izlasci'' uopste ne nedostaju. Nakon sto sam mu to rekla, poludio je, poceo je tvrditi kako ja njemu sve kontrolisem, kako ja mislim da mogu kontrolisati sve a zapravo nemam pojma, kako je on dok smo bili u vezi redovno izlazio i tulumario a da ja nisam znala i kao ''hoces da ti pokazes cure s kojima sam izlazio'', kako se njemu nije zenilo vec sam mu ja to odredila?! Nakon 5 godina zabavljanja ja sam mu u par navrata rekla da ja ne zelim da se zabavljam jos toliko i da bi bilo lijepo da pocnemo planirati zajednicki zivot, nakon toga prosla su 3 mj. on me je zaprosio i vjencali smo se. Ja ne mogu da vjerujem da je on to dozivjeo kao pritisak? Svi su primjetili da sam ja braku puno ozbiljnije pristupila nego on, medjutim on tvrdi kako ja njega gusim i prijeti mi da ce se tek sada ponasati kako on hoce pa da vidi kako cu reagovati. Ja sam dijete razvedenih roditelja, i prozivjela sam mnogo svadja u svojoj porodici i stvarno ne zelim da kroz isto ponovo prolazim a pogotovo ne zelim da imam djecu sa covjekom koji iskoristava svaku priliku da me ponizi u javnosti pred drustvom, roditeljima, rodbinom. Bilo je situacija kad bi se na mene izvikao pred cijelom drustvom jer sam ga pitala ''kad cemo kuci'' (nakon 4 sata sjedenja). Shvatila sam da nemamo iste interese, poglede na zivot, razmisljanje...Razlika izmedju nas je ogromna. Bojim da ne mogu zivjeti u takvom braku vise. Mama bi me podrzala sigurno, jer sam se vec jednom vracala kuci na 3 dana, kada me je ''izbacio iz kuce'', i ponovo sam se vratila njemu – pogrijesila sam! Ne znam kako cu ga pogledati u oci danas kad se vratim doma. Sta da kazem? Nikad mu nista nazao nisam ucinila, nikad ga nisam vrijedjala ali on osim sto vrijedja mene vrlo cesto vrijedja i moje roditelje (zbog toga sto su razvedeni). Kao ''zavrsit ces isto kao i svoja mater''! Grozno, prevrce mi se stomak dok ovo pisem. Mislim da se on nikad nece promijeniti, sta vi mislite? Na bracno savjetovanje ne zeli da ide i ja ne znam kome da se obratim osim vama, ili da podnesem zahtjev za razvod braka. Sto sam mu jednom i spomenula a on mi je rekao ''daj mi kljuc i mars odavde''. Ja sam mu rekla da moram uzeti svoje stvari, dio namjestaja. A on mi je na to rekao kako necu nista uzeti jer ce on promijeniti bravu. Jao Boze, kad ovako stavim crno na bijelo onda shvatim koliko sam nisko pala.