Drage moje... Nedavno sam ušla u novu vezu i sve se čini idealno. Kažem čini, jer da, mi žene ili pretjerujemo ili muškarci ne vide situaciju onako kako je mi vidimo.. vječna dilema. Podvlačim, riječ je o svježoj vezi, pa to uzmite u obzir prilikom razumijevanja ovog problema :) Stvar je u tome da do sada nisam imala kvalitetnu vezu, sve su bile nezdrave, prekratke ili jednostavno zamalo-pravi muškarci ali u pogrešno vrijeme. Njega sam upoznala i mjesec dana smo zajedno. prilično smo novi u svemu tome, ali osjećam da ovo može biti jako kvalitetna veza, jer jedno drugom odgovaramo u mnogo čemu. Postoji začkoljica. On je osoba koja teško i skoro nikako ne izražava emocije. Primijetila sam to i u njegovom izražavanju i u odnosu s drugim ljudima -tako da ni ja sama nisam pošteđena tog njegovog "problema". Želim da naglasim da sam svjesna da je rano za bilo kakve velike riječi i osjećanja, ali sitnice bi se trebale pokazivati. skrenula sam mu pažnju na to, jer ja sam jako otvorena-kazem mu sve sto mi smeta i njemu je to ok. i tu sam se požalila a on je rekao da će se potruditi, međutim, nema pomaka. njegovi gestovi i vrijeme koje provodimo zajedno su i više nego divni, mnogo vremena provedemo zajedno i u njegovim postupcima vidim da mu je stalo. to su trenuci kada se "hranim" i iz kojih crpim tu toplinu. međutim, često smo, zbog takvih okolnosti, razdvojeni na 5 ili 7 dana i onda nam je komunikacija skoro na nuli, pričamo samo o tome kako smo proveli dan. nisam tip koji želi znati svaki korak osobe s kojom je, niti ovdje pričam o posesivnosti, željela bih samo koju lijepu riječ i poruku -čisto da mi uljepša dan. Iako sam pričala s njim o tome, ponavljam-nema pomaka. mnogo je hladan i suzdržan u razgovorima, u porukama isto, ako ja njemu nešto lijepo napišem-nabijeno emocijama (jer me prosto tako uhvati), on na to zažmiri i prešuti, promijeni temu. smeta mi to-mnogo mi fali pažnja. To sam mu i rekla, tada, i rekao mi je da je suzdržan po prirodi i da čak ni roditeljima ne iskazuje emocije, i da on to pokazuje postupcima. Tu je u pravu jer kad smo zajedno, stalno me grli, ljubi, i postoje one sitne iskre u kojima vidim da mu je stalo.. ali, meni je to malo. Znam da ljubav nije konstantno gugutanje i tepanje, no lijepa riječ i kompliment (nikad ga nisam dobila od njega) ne škode, zar ne? Tražim li puno? sve me to guši, i tom prilikom kad sam o tome pričala s njim, osjećala sam da to nije ispravno, jer pobogu, ne želim nekog tjerati na nešto ako on to ne želi.Uostalom, glupo sam se osjećala što zbog toga prigovaram jer su to stvari koje se podrazumijevaju u vezi-a on to ne razumije. Zapravo, i neću takvu lijepu riječ ako je moram izvući iz njega i moliti za nju. Onda mi i ne treba, ako ću je samo na takav način dobiti.. Osjećam da me sve to udaljava od njega, ne mogu opet da "zvocam" za istu stvar, a on tako suzdržan, ako primijeti da se udaljim, pokušava šalama da me oraspoloži, nespretno-a nikada lijepom riječi. ponekad i obično laku noć, dobro jutro, ili pusa u sms-u mogu da poprave dan, zar ne? Tražim li previše? i konačno, ono što se najviše bojim da pitam-jesam li ja dala previše značaja ovoj vezi, više nego on? jesam li ja ta kojoj je više stalo pa mi ovakve stvari smetaju u ovako ranoj fazi veze ?