Drage moje, napravila sam veliki belaj.. naime, imam jednu prijateljicu s kojom se druzim pravo dugo i jedna drugoj pricamo sve.. izmedju ostalog, ona je meni pricala za decka kojeg poznaje cijeli zivot i s kojim se druzi.. njih dvoje su prije par mjeseci spavali, ali je ostalo na tome, niko nije pominjao vezu, niti bilo sto. ona mi je rekla da joj je o pravo drag ali da ne bi s njim mogla imati nista, drugi put kad im se to desilo, on je njoj rekao da on zeli s njom nesto vise od prijateljstva ali naravno, ni tada ona nije pristala.. nakon toga smo ona i ja otisle njemu, zezali se, pricali.. poslije izvjesnog vremena, smo se on i ja igrom slucajnosti sreli u gradu i skupa s nekom rajom pijuckali, zezali se ( ona nije bila tu ), da bismo on i ja zavrsili u krevetu, on mi priznao kako me zeli od kako me prvi put vidio a i meni je s njim bilo fenomenalno.. znala sam da pravim gresku ali se nisam mogla suzdrzati.. sutradan sam joj rekla jer nisam zeljela da sazna od nekoga drugog i u prvi mah mi je rekla da joj je malokrivo ali dobro, bilo bilo, no kasnije u toku dana mi je pisala kako sam je povrijedila, kako od mene to nije ocekivala, kako sam mogla, kako ne zeliprijateljicu koja ce joj zabiti noz u ledja cim se okrene.. meni je zaista stalo do nje i ne zelim da je izgubim, to sam jo rekla i pristala je da se nastavimo druziti ali nikad nece biti kao prije.. mene savjest ne prestaje gristi zbog toga sto se ona lujuti na mene a s druge strane, meni je tako dobro bilo s njim da se ne kajem zbog toga.. kako da smirim svoju savjest? jesam li zaista iznevjerila nase prijateljstvo i jesam li zbog toga pokvarena osoba? :(