drage moje,molim vas za misljenje,savjet bilo sta...da pocnem moju pricu. upoznala sam ga sasvim slucajno. na prvi pogled sasvim obican decko,a kroz pricu snjim shvatim da je to sasvim nesto drugo. nakon neprospavanih dana i noci dopisivajuci se snjim on se odvazi pozvati me na spoj :))...bilo je i vise nego odlicno. i tako su prolaqzili dani ja se nalazila snjim kod njega u sobi..gledao me kao gospu,ljubio kao da sam samo njegova,mazio...ma sve naj naj sto bi svaka cura pozelila.vodili smo i ljubav punu strasti i njeznih poljubaca. prije dva tjedna nadjemo se u gradu kao idemo na kavu,a ta nasa kava zavrsi sopingom i on se odvazi pozvati me na rucak. inace on ima 29 a ja 24 godine. vise nego ugodan razgovor zavrsi mojim iskrenim priznanjem da mi se svidja. vecer smo opet proveli skupa...do jutra. on mi kaze da se ti8 meni nesvidjas bi li ja sada ovdje bio stobom! nakon toga se nije htio javiti i ja mu posaljem poruku sto si ljut a onmeni odgovara" prije ce rijesiti palestinsko pitanje...nemoj da te brine moja ljutnja" i nakon toga MUK. ni slova od njega.a ja se pojede ziva sto je stim muskarcima? molim vas bilo kakav savjet dali mu se javiti ili cekati ili odustati...ili sto pametno napraviti. iskustva vise nego dobro dosla.cure ljubim vas