Drage moje, moj problem je taj sto moj suprug previse vremena provodi ispred tv-a. Dakle, kad dodje u 17:00 sa posla odmah pali tv i gleda vijesti. Samnom se pozdravi, pita kako sam i to i onda gleda tv. Da on meni kaze da me se pozelio, da prica samnom, to ne radi. Nije mi jasno, ne vidi me dok ne dodje sa posla i onda sjede pred tv ?? Ima jedan kanal gdje su cijeli dan vijesti i on stalno gleda i cita vijesti koje se 50 puta u danu ponove ??? Ne znam koliko da je meni vazno sta pricam, ako njemu nije, uopste se nece okrenuti prema meni pa da porazgovaramo o tome. Ne trazim ja od njega da stalno bulji u mene ali on se par puta okrene prema meni i cak me dosta puta i necuje sta pricam. On kao cuje sta ja pricam al mi je vise na vrh glave kad on nista nema za komentirati nego samo "aha, aha". Znate ono kad malo dijete krene pricati nesto potpuno nevazno na sta vi nemate sta reci pa mu smao kazete "aha" ili "dobro". E ja se tako osjecam, kao to malo dijete. Ok, istina, nekad pricam nesto skroz nevazno (a to se svima desava pa i njemu) ali kad pricam i nesto sto je meni vazno a njemu nije, isto se tako ponasa. Nikako mi to nije jesno. Kad ga pitam, on kaze da je on tu samnom ali da on cuje i vijesti i mene. A nije tako, jer sam million puta morala neke stvari ponoviti kad on ne cuje jer je slusao vijesti. Ja mu kazem da odgleda vijesti pola sata ili sat vremena, i ne treba vise, ali on od 17 h do 23 h kad krene spavati samo gleda vijesti. Pa on nista nema pricati samnom?? Zivimo u gradu gdje ja nemam gdje ici na neki tecaj ili fitness, a moji i njegovi su u drugim drzavama, prijateljica takodjer nemam blizu. I onda mi on, jedini kojeg imam, osim djeteta, dodje i sjedi pred tv-om cijelo vrijeme koje treba provesti samnom. Mozda ce te pomisliti da bas i nema sta pricati, ali to nije tako. Skoro smo bili kod njegovog brata i zene, i on je stalno nesto pricao. Cak je spomenuo da su mu dvije firme nudile posao i sve im je detaljno ispricao, a ja to prvi put cujem. Ne trazim od njega da mi za sve racune polaze, ali ne moze govoriti da nema sta samnom pricati a vidim da sa njima ima, i to stvari koje se mene ticu vise nego njih. Kad smo u restoranu ili u parku, negdje gdje nema tv-a, on ima i samnom sta pricati, nadje temu, ili je ja nadjem i pricamo. Mozda je nekom ovo sve cudno, kakav problem sa tv-om, ali to meni stvarno smeta i previse, ne tv nego to sto on se ne zna odlijepiti od njega. I sto mene tako zanemaruje. Da bar on slusa kad ja pricam, a ne da me 3 puta pita da ponovim. Da me bar slusa kad mu iznosim svoj neki problem, kao npr. taj da on meni tako nedostaje, da mi nedostaju lijepe rijeci, da se ja zbog toga ne mogu opustiti u odnosima, jer kad vidim da je tad samnom i da me obasipa lijepim rijecima, a cijeli dan nije pola lijepe rijeci rekao... da me je i pogledao svega par puta.. Meni ovo nije jasno.. Jel ja pretjerujem? Jel previse trazim? Molim vas da mi kazete svoje najiskrenije misljenje. Sta da radim? Kako da se postavim? Da mu vratim, probala sam al onda je ispalo da on gleda tv jer vidi da je meni fino pred laptopom. Da pricam sa njim, i to sam probala, al on ne vidi gdje je problem jer je on tu, nije nigdje odsutan (a odsutan je, iako je tu). Izvinite na dugom postu, i hvala unaprijed na svim odgovorima.