Drage moje meni treba mišljenje od vas. Pokušati ću što kraće opisati situaciju. Inaće veza je ok, uz poneki nesporazum ali nikad nismo prekidali ili se jako posvađali. Nakon 3god i 2mj. veze, zaruka večeras sam sva u bedu. Događa se po 100-i put isto. Rekao mi je da će uzeti od srijede godišnji tjedan ipo i da ćemo uživati. Nakraju je dobio godišnji od srijede do nedjelje a ostatak će moči iskoristiti za 2-3tjedna. Tad ću biti ubijena od učenja i pripremanja ispita za 9mj, a ope srce mi neće dati kazati mu da nemam vremena i moram učiti kad se ionako malo vidimo. Sve je to mogao srediti da je pitao ranije za godišnji ali nije. Na sličan način smo prekrižili prošlogodišnje ljetovanje i ovogodišnje, mnoge izlete jer eto tako je ispalo. On se osjeća super tako mora biti je njegovo mišljenje, a ja sam tužna da tužnija ne mogu biti. Sve bi bilo u redu da trenutno nismo u vezi na daljinu. Vidimo se vikendom i željela bi što više biti s njim. Kaže da me sitnica može rastužiti, da sve gledam kao crno-bijeli svijet. A mene rastužuje što ne mogu nikome reći da npr. idem na ljetovanje kad do dana polazka 80% puta visi u zraku. I to me ubija, jer dajem 110%sebe u vezu i sve što kažem u 99% se ostvari a ja njega ne mogu ni shvatiti ozbiljno jer je već previše puta izvjesilo nešto. Volim ga više od svega a i on mene. Poznamo se već 7 god, 3 smo u vezi znam ga kao knjigu ali još se nisam pomirila sa time. Svaki put u mojim očima to ispadne kao da neželi provesti vrijeme sa mnom, ne trudi se dovoljno, a sa druge strane imam osječaj da ja griješim, da ga sputavam jer je on sretan bilo kako bilo. Eto sad mi je napisao status na facebooku: "Anđeo moj voljeni. Život bez njega zamislit ne mogu. Hvala ti sudbino sto si nas zajedno spojila. Sto si mom životu smisao dala. sad stvarno znam što je sreća prava i ljubav iskrena. Još jednom ti sudbino hvala. Obožavam te bubo." Kako da se promijenim? Kako da počnem gledati to sa njegove strane da eto opet nešto stoji na putu između nas. Ponestaje mi snage, počinjem gubiti sebe…