Drage moje, imala sam vezu na daljinu koja je trajala goidnu dana. Nakon toga me ostavio a ja sam svim silama pokušavala da ga vratim. Ostavio me jer je, kako kaže, počeo sumnjati u ozbiljnost mojih namjera što se tiče naše veze. Veza je bila vrlo ozbiljna, razgovarali smo o djeci i braku te planirali zajednički život za 2, 3 godine jer oboje studiramo u različitim državama. Ja imam 21 a on 22 godine. Nakon tri mjeseca bez ikakvog kontakta javio mi se da vidi kako sam, jesam li našla nekog novog i tako. Kroz razgovor smo shvatili da je došlo do jako puno krivo protumačenih riječi i djela te je to i bio razlog prekida. Tada je on na neki način pokazao želju da se pomirimo. Međutim, to nikada nije otvoreno rekao. Rekao je da pokušavamo popraviti stvari i da naša veza nakon toga može otić u bilo kojem smijeru. Međutim, od tada je prošlo više od mjesec dana i još se ništa nije dogodilo. Iz početka sam ja bila ta koja je započinjala razgovore, prva slala poruke i slično. I onda sam mu rekla da to više neću raditi, neka on sad pokaže neki interes. Međutim, ako ja njemu ne pošaljem poruku čujemo se samo jednom ili dvaput tjedno. Znam da ima puno ozbeza na faxu, i ima dva posla. Pokušava uštedjeti novac da kupi novo auto, ali stvarno gubim strpljenje. Ne želim vezu gdje se čujemo samo za vikend. Nekada zna biti hladan i nezainteresiran a kad ga pitam nešto o njegovim osjećajima pravi se lud i ne odgovori na to pitanje. Uvijek bar 24 sata moram čekati na njegov odgovor. Dok on postavlja nove fotke na fejs i odgovara na komentara. Volim ga ali ovo nema smisla. Da mi bar kaže nešto. Da me zamoli za strpljenje čekala bih...