Drage moje curke! Ne znam ni sama kako bih započela, no nadam se da će me barem neka od vas pokušati shvatiti i razumjeti. Putem facebook-a sam se počela dopisivati s nekim dečkom iz Srbije, prvo mi je bio neodoljivo privlačan, i zgođušan dečko. Otvorili smo se jedno drugome u roku od par dana,kao da se znamo 100 godina. No ustanovila sam da mi se svidio i da je i psihički moj tip muškarca, i primjetila sam a i uvjerila se da je i s njegove strane proradio kliker. Primjetila sam da nam je stalo. Pravi problem je što sam se ja u potpunosti zatvorila kada sam osjetila da se događa nešto, jer sam više puta bila razočarana i povrijeđena, poput i njega. I naravno , primjetio je da sam se promjenila za 180 stupnjeva, jer sam se jednostano ogradila. I svađamo se u zadnje vrijeme oko toga, posvađamo se , i odlučim o da više ne budemo kontaktirali, da bi bilo najbolje prekinuti s svime time, ali ipak na kraju ispadne drugačije, ne možemo se oprostiiti jedno od drugog.

Ne znam , dali da ipak smognem snage i da ga jednostavno prekrižim, jer ipak on radi tamo ja tu u Zagrebu, i da se vežemo na neku vezu na daljinu ne znam kako bi to izgledalo.. vjerojatno bih došao nekad, nekad,al opet ne može mu sva plaća otići na tankanje automobila. Priznajem, osjećam se kao da ga poznam cijelu viječnost, nekako nekakvu povezanost ko niti s jednim do sada i to me jako boli. Ne znam, dali da s opustim i da vidim kud sve to vodi, možda sve to može ispasti dobro, a i mogu se opet razočarati . Ako ga zaboravim, pitam se, dali ću se uvijek pitati što je bilo da je bilo..

Da curke, moguće je očito i takva simpatija, kliknete se s nekim , onaj osjećaj kad osjećate da je popunjen zadnji osjećaj praznine u srcu. Da, jako mi je stalo.

I oprostite mi molim vas na ovako opširnoj priči, nadam se da će makar jedna imati iskreni savijet za mene. Uživajte.. =) Hvala unaprijed !