Drage moje,
Imam problem i ne znam kako ga nadjačati. Uglavnom, da ne dužim, u vezi sam nešto više od dvije godine i imam 28 godina. S muškarcem kojim jesam nisam potpuno sretna i ispunjena, jednostavno sve što sam željela nisam dobila, a kako vrijeme odmiče nekako sumnjam i da hoću. On nije tipičan bad gay, no nije ostavio dobar dojam na moje roditelje i mojih nekoliko prijatelja. Ne u smislu da je nekvalitetna osoba, nego da nije sve ono što bi trebala imati pored sebe. Kad to kažem mislim da potpunu podršku, bezuvjetnu ljubav, sigurnost, zadovoljstvo i mir. Uvijek nešto od toga, a nekad i sve, izostaje. Razumski, kad posložim stvari on se neće promijeniti, i ja ću biti izuzetno nesretna osoba u skorijoj budućnosti. No, ja ne znam kako da odem od njega, onako za zauvijek. Volim ga. Često i više nego što zaslužuje, što vjerojatno on svjestan toga i koristi. Ne želim gubiti vrijeme na krivu osobu, no moje srce kao da mu želi dati novu priliku da bude sretno, s njim. A razum zna da je to uzaludno.
Je li neka od Vas prolazila kroz to? Imate kakav savjet? Kako otići od nekoga koga volite? Za svoje dobro...

Hvala Vam puno.