Drage, imam problem s visegodisnjom vezom koja je - stala. U biti nije tolki problem koliko meni ne odgovara situacija. Oboje smo na pragu 30-ih, dvije godine zivimo skupa, upoznali smo si obitelji, svi se lijepo slazemo. On i ja se odlicno slazemo po preferencijama, pogledima na zivotna pitanja, seksualno. DO nedavno. On kaze da je razlog posao, briga za egzistenciju, trenutno mu je to prioritet. A meni nedostaje njeznosti, seksualnih odnosa koji su u tragovima, paznje i interesa, a najvise neke bliskosti u smislu ljubavi. SVe vise imam osjecaj da smo cimeri, a ne ljubavnici, nema cak ni poljubaca, samo ovlas puse. Svadjamo se povremeno i tada obicno dodjemo do situacije da ako meni ne pase, ako me tolko smetaju te stvari da zasto ne odem? Ne zelim otici jer sam u njemu prepoznala nesto posebno, a on ne zeli nista ozbiljnije. Na spomen braka reagira poluagresivno, on se nece zenit i slicno. Roditelji i braca i sestre su mu svi u sretnim brakovima pa nije da ima averziju. Ja ne zudim za brakom, ali nije ugodno cuti da nekome nisi ni kandidat. Ipak kaze da me voli i ovo mu je najduza i najozbiljnija veza do sada, prije je bio u vezicama. Moje strpljenje popusta i zelim se osjecati voljeno i potrebno i zelim imati osjecaj da idemo prema necemu, a svaki put kad pricamo o tome on kaze da nemam razumjevanja za njegov poslovni stres i da mu jos vise otezavam svojim "zahtjevima". Zanima me, kako se postavi, sto uciniti? Napominjem da smo samostalni financijski, sve placamo po pola, nije da me mora uzdrzavat. Razmisljam da krenem dalje sama, ako on ne zeli krenuti dalje, ali previse ga volim i svidja mi se nasa ljubav kako izgleda i kako zraci u svojim sretnim trenucima..