Drage cure, zamolila bih vas za savjet. Upoznala sam lani jednog decka u ranim tridesetim godinama, 5 godina stariji od mene. Odmah sam se zaljubila u njega. Povuceniji je i nije mu potrebno drustvo kao meni, dok je bio mladji, nije izlazio, radio je na karijeri. Kroz razgovor sam saznala da nikada nije ni imao djevojku, i vjerojatno je i nevin. Meni to nista nije problem niti mi je cudno jer smatram da je osoba za koju se isplati boriti, velika je podrska, uglavnom vidjela sam kvalitete u njemu i odlucila sam malo ga bolje upoznati. On je to prihvatio. Problem je sto, po mom misljenju, jako se boji ili tesko pokazuje osjecaje. Prva mu moram dati kompliment da bi mi on znao uzvratiti. Trenutno zivimo u razlicitim gradovima, tako da cesto komuniciramo Skypeom. Kad mu kazem kasnije preko poruke da mi ga je bas lijepo bilo za vidjeti, on na to nista ne prokomentira. Osjecam da mu je stalo do mene i nacin na koji me gleda, ali mi ipak fali malo vise emocija i njeznosti. Primjetila sam da on bas i ne zna primati komplimente. Javlja mi se svaki dan, tako vec 6 mjeseci, vidimo se svaka dva mjeseca. Tipa kad me je odlucio posjetiti, nije rekao volio bih te vidjeti ili tako nesto u tom stilu, nego je prokomentirao kao da mu je neugodno u stilu da jos nikada nije bio u toj drzavi, i da mu je usput dok se vraca s puta. Htio me je poljubiti, ali se unervozi. Ne znam kako da ga potaknem i pitam ga otvoreno sto je to izmedju nas i zasto tako tesko pokazuje emocije. S takvim ponasanjem s njegove strane se ponekad osjecam i nesigurno i pitam se svidjam li mu se dovoljno. Mislim da bismo trebali vise razgovarati o nama, i vise planirati. Molim za bilo koji savjet ili iskustvo!
Hvala vam!
Elizabeta