Drage cure, ovo ljeto sam se nenadano zaručila i svadba je za godinu i pol. Dečko iliti zaručnik, nikako da se na to naviknem, je iz Njemačke ali je naš. Problem je što dok se nisam zaručila, o braku i svemu što donosi nikad nisam imala straha od njega, vjerovatno jer je tada sve to nekako u zraku, a sada kada se to treba dogoditi, ja sam i više nego prestravljena. Svi na taj brak gledaju kao vrhunac života, dobro poslije dođu djeca, ali nekako smo svi odgajani kako je to nešto što svi želimo, a meni je brak najviše predstavljao dokument više, poreznu olakšicu, veći status u društvu i najčešće započinje većim financijskim izdatkom. Ja samu sebe više ne razumijem, ja nikad ne paničarim i nemam neke strahove od vezanja, ali sada trenutno umirem. Moj mili je toliko divan da se trudi razumijeti, nudi da dođem prvo živjeti s njim na duže od 3 mjeseca da vidim kako se osjećam kraj njega, pa čak i da odgodimo vjenčanje za koju godinu kasnije, kad se toliko bojim. Ali ne želim ga povrijediti, jer njemu oči sjaje od veselje, njegovi dečki su isto presretni i vesele se na svadbu, pa pogotovo zato što su muški inače osjetljiviji na svoj status među svojim dečkim, ne bi htjela da mu bude imalo neugodno pred frendovima i obitelji, dok se ja sve više smanjujem i gubim nesigurnost (što nikad prije nisam). Nisam ni nešto premlada, imam 25 godina i zajedno smo već 4,5 godine i moji ga svi vole kao da je njihov, a ja se osjećam kao da mi za društveni status treba taj brak. Osjećam da me svi guraju u nešto u što trenutno nemam osjećaj sigurnosti. Papir se može uništiti na 100 različitih načina, prevare se događaju s papirom i bez papira, jedino što imaš je donekle državne institucije iza sebe. A tko još vjeruje u državne institucije, kao osjećaj neke sigurnosti. Ja ga volim kao i prije nego mi je dao prsten na plaži, ali ne osjećam da sam uzbuđena, vesela, neki put plačem, nemogu spavat, imam podočnjake, troma sam, kao da me netko prožvakao i ispljunuo van. Molim vas da postoji barem jedna koja se osjeća izgubljeno zbunjeno i prestravljeno kao i ja ili da se tako nekad davno osjećala. Zašto se tako jebeno bojimo tog fcking braka?