drage cure :) MOLIM VAS imam jednu situaciju i zanimaju me vaša mišljenja, što više to bolje :) ima jedan dečko, gotovo smo vršnjaci (ja imam malo pa 22). upoznali smo se sasvim slučajno, prije godinu dana i otada smo nerazdvojni. (da napomenem od tog dana do danas smo oboje cijeli vrijeme single) dugo smo bili prijatelji,onda je izgledalo kao da smo nešto više (nismo spavali) pa smo ipak na kraju prijatelji,uglavnom na njegovu inicijativu.taj odnos zapravo super funkcionira,užasno ga volim i on mene, podrška smo si do neba provodimo puno vremena zajedno,slažemo se do najmanjih sitnica,on nekad zna na par dana otići do zagreba kod brata i nećakinja i makar je to zaista malena udaljenost čujemo se stalno i vidimo taj čas kad se vrati i tako. da ne duljim (a zapravo bi trebala da biste me bolje shvatile,ali zato pitajte u komentarima što je nejasno :) ) stvar priče nije samo u tome da u mojoj glavi postoje željeni scenariji gdje smo mi više od prijatelja (vjerujem da vam je to i palo na pamet dok ste čitale ali ste možda mislile da nisam toga svjesna :) ali jesam,itekako, samo dogovoreno je da smo prijatelji i neću ništa silovati i ne želim ga se u potpunosti odreći), nego se radi o jednoj drugoj stvari. A TO JE da je on ONAJ PRAVI.pošto znam da je dobar dio vas u braku vjerojatno razumijete na što mislim kad ovo pišem,ali on je osoba za mene.odgovara mi do najmanje sitnice,njegov karakter,njegova pamet,njegove ambicije i pogled na život i budućnost,njegov izgled,njegovi prijatelji,njegova obitelj,njegove navike,SVE. možda se čini da idealiziram ali trudim se uvjeriti se da nešto od toga i nije istina tek toliko da lakše prihvatim da smo prijatelji i kraj ali ne mogu jer je sve crno na bijelo ovako. recite mi da li je moguće da se maknem od njega i probam živjeti u potpunosti bez njega makar ne poznajem nij jednu osobu,mušku ili žensku koja mi upola toliko odgovara i razumije me? znate onaj osjećaj kad je dovoljno da kažete tri riječi a on zna točno što misliš i nastavi u točno tom smjeru razgovor? vjerujem da ćete mi savjetovati da se udaljim od njega jer ću verojatno na kraju ostati povrijeđena ali zato vas baš molim da mi kažete kako da se maknem od njega i ne mislim da više neću nikad pronaći takvu osobu? još i prije nego sam ja bila sigurna u ove svoje osjećaje on mi je znao reći koliko mu odgovaram kao osoba i primjećujem da mi se otvara kao nikome i povjerava u vezi obitelji i svih problema s kojima se ljudi inače sami nose? i to iz mene izvlači iste takve reakcije i nakon takvih razgovora s njim mi je uvijek bolje i podiže me. HVALA na čitanju ako ste uopće do ovdje stigle :) i SLOBODNO pitajte jer stvarno ima mnogo mnogo mnooogo toga što sam morala izostaviti da ne bude predugo...HVALA NA VAŠIM ODGOVORIMA I MIŠLJENJIMA :)