Drage cure, jako sam tužna sa situacijom koja mi se događa, nadam se da je barem netko imao sličan problem da mi pomogne. U braku sam dvije godine i isto toliko radimo na bebici. Nismo nikada duboko razgovarali o toj činjenici da nam ne ide, nismo se previše opterećivali, nadali se svaki mjesec jesmo ali nisam si dopuštala da nam to postane opsesija kao mnogima jer s tim samo pogoršavaš sebi situaciju i stres. Nedavno sam posjetila privatnu kliniku i krenuli smo na ciljane odnose, ispostavilo se da loše ovuliram ali pila sam neke pilule i dobila odličnu ovulaciju i priliku da zanesem. Ali problem je nastao što muž nije nikako mogao. Nije nam se to nikada dogodilo, ali sam primjetila i prije toga da on nije previše zainteresiran kad imam plodne dane. Znam da može biti stres, ali ne mogu kao žena podnijet tu činjenicu da ga ne uzbuđujem, imam osjećaj da mu se sve to pomalo zgadilo kad smo razgovarali o postupku koji prolazim i što nas možda čeka.. a najgore od svega propustili smo tako teško stečenu priliku. Ne znam hoće li se stanje s vremenom popraviti ali ovo me je toliko pogodilo da ne znam što dalje, i kako doći do toga kad nema odnosa!? Žena sam pa možda ne razumijem ali zar to nebi trebao jedvo dočekati i baciti se na posao??