Drage cure, imam problem koji moram rijesit sama sobom, ali svaki savjet je dobrodošao :) Imam 19 godina, decko malo stariji. U vezi smo nesto vise od godinu dana i on je apsolutno savrsen. On je sve sto sam ja ikad htjela od decka, međutim, osjecam se kao da to nije to. u danima razdvojenosti, on mi ne fali, ne palim se bas na njega i ne cekam jedva da ga vidim.. znam da je sve to normalno nakon duge veze, al ja ne vjerujem da ce to mene vise proc. bilo je kriza i prije, uvijek s moje strane, proslo je.. al fali mi ta neka kemija.. on je predobar decko, ni ne zasluzujem ga koliko je dobar i bojim se da vise nikad necu nac takvog. a mlada sam i ne zelim zapet u vezi u kojoj nisam sretna (iako moj decko sve cini da budem) samo zbog tog straha. zvucat cu bahato, al ajd.. mlada sam, zgodna sam i pametna sam. al i povrsna i padam na glupave ulete seljacina.. i gledam druge decke i pricam s njima, dok imam ovog svog koji je super.. ne zelim ga povrijedit, al tako bi rado bila sa svim drugim tipovima, nego s njim, al na kraju se njemu vratila kad se "izivim".. uzasna sam i odvratna i moram bit idiot da ostavim takvog decka, al vise ga dozivljavam ko frenda. potrudila bih se i spasiti tu vezu, potrudila bih se opet palit na njega i osjecat leptirice u trbuhu kad ga vidim kad bih znala kako i kad bih uopce to htjela, al nisam sigurna da to zelim... da on nije takav savrsen, vjerojatno ne bih ni minute razmisljala dal da budem s njim.. al eto.. ispricavam se sto je sve zbrda zdola.. pomozite... sta da radim? da pokusavam spasit sto se spasit da (jer nisam nesretna) ili da odustanem i krenem dalje (jer nisam ni sretna)... meni je lijepo dok sam s njim, al cim se maknem, trazim drugog...