Drage cure...ima nesto sto me muci pa me zanima da li koja od vas ima slican problem i kako ga rjesava, ako nemate svaki savjet je dobrodošao... Znači ovako, u vezi sam od nove godine, znači 6mjeseci, oboje smo iz istog grada, ali ja kako sam student živim u drugom gradu kada traje akademska godina...dolazim kući jednom mjesečno kada uspijem nesto spojiti, ponajviše zbog toga jer je grad u kojem studiram udaljen 370km, pa ne mogu svaki vikend doma... Ono što mene muči je naša veza kada sam doma i kada sam na faksu...kada sam doma naša veza je lijepa, iako smo još na početku mogu reći da smo stvarno povezani i da osjecamo jednako, i da se jednako privlacimo...pod lijepa mislim na to da se druzimo, razgovaramo, i radimo sve što i drugi ljudi u vezi.. ali kada ja odem na faks skroz druga priča (znam ljude koji skoro ni ne raspoznaju razliku veze na daljinu i veze kada su skupa, osim što nema fizičkog kontakta) mi kada se razdvojimo kao da nešto čudno uđe u nas, ne mogu to objasniti...čujemo se svaki dan, a način na koji se čujemo zna varirati, nekada to bude JEDNA poruka u danu, a nekada duži telefonski razgovor...on često zna biti hladan, nije dobre volje, moram iz njega izvačiti riječ po riječ, a takoder dok je on takav to brzo prijeđe na mene...imam osjećaj kao da se ljuti na mene kad odem, a ja kao da se ljutim na njega sto je tamo, a ja nisam...stvarno neki cudni osjecaji koje neznam objasniti...voljela bi da naša veza uspije jer smo vec imali neke nejasnoce na pocetku ali smo ih uspjeli prebroditi...i voljela bi da uspije, smatram da veza na daljinu nije problem, ako se ljudi trude...ja znam biti po cijeli dan na faksu, on također radi, imam drustvo ovdje, on ima tamo, nije da smo usamljeni ni ovisni jedno o drugom...nedostaje mi kada odem, ali nije nesto sto ne bi mogla, i sto ne mogu prebroditi radi osobe koju volim...mislim da se on u ovoj cijeloj priči ne ponaša dosta odraslo, ne shvaća da nam tako čini loše...samo kada bi se više čuli, razgovarali, mislim da bi bilo puno bolje, ali ne znam kako to napraviti...nisam osoba koja bude molila nekoga da me nazove ili nešto, ja se mogu truditi i pokusavati, ali ne zelim pretjerivati ako to nije tako u oba slučaja...ne želim da ja uvijek moram nešto poticati, i govoriti što i kako...dok je skroz druga priča kada sam doma... Oprostite na nabacivanju milijun misli, ne znam ni sama kako da se izrazim, i kako da napišem sve što me muči...ali osjećala sam potrebu to negdje napisati...