Drage cure i žene, zamolila bih vas za savjet jer osjećam da ludim. Voljela bih čuti i Maxovo mišljenje ako je moguće. Dakle, dečko me ostavio prije 2,5 tjedna nakon godinu dana veze. Razlog je taj što se njegova obitelj zbog posla seli u Švedsku za par mjeseci. Osjećam se grozno jer me ništa nije moglo pripremiti na to, doduše ni njega. Međutim, on ni u jednom trenutku nije potražio, čak niti razmislio o drugoj opciji ili nekom riješenju. Oboje imamo 23 godine. Znam da ne mogu od njega tražiti da bira između mene i obitelji, ali priopćio mi je odluku o prekidu na način kao da mu je apsolutno svejedno, iako znam da nije. Nisam ga ni željela zaustavljati u naumu jer vidim koliko ga to veseli s jedne strane. Ono što me najviše boli je način na koji je dignuo ruke od mene. Za vezu na daljinu nije htio ni čuti. Već 2,5 tjedna nismo u kontaktu, a obično se uvijek javio prvi odmah nakon nekog manjeg prekida ili svađe. Ja se njemu ne želim javljati jer sam već pokleknula par dana poslije prekida. Tad je bio hladan i rekao da će nam ovako oboje biti lakše jednom kad ode. Teško sam podnijela prekid, izvrijeđala sam ga i može se reći da se nismo razišli prijateljski. Zbunjena sam, tužna i razočarana. Znam da bi ga trebala prekrižiti i krenuti dalje, ali jednostavno ne mogu. Došlo je do toga da bi čak ostavila sve i otišla sa njim kad bi on to zatražio. Koliko god mi je lakše iz dana u dan toliko je i teže. Ja od njega ne želim dignuti ruke, a opet ne znam što napraviti kad je on mene tako lako prekrižio iz života. I to je ono što najviše boli. Cure, žene, dajte mi neki savjet ili mišljenje. Što napraviti, kako stupiti u kontakt s njim poslije svega? Samo mi nemojte reći da ga zaboravim i krenem dalje. Moj mozak to ne vidi kao opciju. Unaprijed hvala.