dobar dan svima. pokušat ću što kraće napisati ono što me muči već tjednima. imam momka 2 mjeseca, lijepo mi je jako s njim. svaki dan smo skupa i stvarno smo se zbližili. ali tu ima jedan problem. moj bivši dečko s kojim sam prekinula ima pola godine. ni sama više ne znam jesam li ga skroz preboljela. mislim da jesam, ali dogodilo se jedno jutro kad sam pričala s kolegicom na poslu o njemu, da mi je suza pošla i onako baš sam samu sebe zapitala što mi je. patila sam jako za bivšim, baš sam ga voljela. 3 mjeseca sam se lomila i tugovala. onda se pojavio moj momak, onako iznenada, na početku sam bila hladna, ali s vremenom mi se počeo sviđati. bio je strpljiv i uporan. i zaljubila sam se. ali me nekad strah da neću moći voljeti kao prije. jer kao da je neka rupa u meni, ne znam opisati. shvaćam da me bivši uopće nije bio vrijedan, dok sadašnji jest. bivšem je sve bio problem učinit za mene, viđali bi se svako 3 dana, jer bi njemu bilo lijeno doći do mene, dok bih ja za njega SVE učinila. sad tek shvaćam, a prije sam bila slijepa i luda.i sto puta bi me šaltao i odgađao sastanke. dok je ovaj totalno druga priča, svaki dan smo skupa, u ova dva mjeseca mi je baš prirastao srcu. toliko se trudi, dolazi nakon posla(10 sati radi) do mene samo da me vidi, ujutro u 6 me prati na stanicu iako je pospan itd, itd. nisam navikla na taj osjećaj, jer uvijek sam se ja više trudila u ovoj prije vezi. naravno da mi je lijepo i drago radi toga, ali me strah da mu neću moći pružiti dovoljno, ne znam. :/ mislite da će doći sve na svoje mjesto? da ću opet voljeti? želim mu se predati potpuno, bez da sumnjam u nas... i u sve. postala sam hladnija prema svemu i svima radi bivšeg. želim staru sebe. dok sam s momkom osjetim ono nešto pri poljupcu, dodiru, i u tom trenutku znam da mi je stalo jako. ali ovako nekad me presječu neka moja glupa razmišljanja. hvala svima koji izdvoje svoje vrijeme za mene. lijepo pozdrav.